Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 749230

Poetika Kazališne družine Histrion ili čuvari afirmativnog kazališta


Nikčević Sanja
Poetika Kazališne družine Histrion ili čuvari afirmativnog kazališta // Krležini dani u Osijeku 2013 / Branko Hećimović (ur.).
Zagreb-Osijek: HAZU, Filozofski fakutlet Osijek, 2014. str. 284-298 (predavanje, domaća recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)


Naslov
Poetika Kazališne družine Histrion ili čuvari afirmativnog kazališta
(Poetics of Theatre Group Histiron Or Keepers of an Affirmative Theatre)

Autori
Nikčević Sanja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Krležini dani u Osijeku 2013 / Branko Hećimović - Zagreb-Osijek : HAZU, Filozofski fakutlet Osijek, 2014, 284-298

ISBN
978-953-347-012-2

Skup
Krležini dani u Osijeku 2013. Supostojanja i suprostavljanja u hrvatskoj drami i kazalištu

Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 9-12. 12. 2013

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Histrion; afirmativno kazalište; političko kazalište
(Histrion; affiramtive theatre; political theatre)

Sažetak
Teatar koji njeguje Kazališna družina Histiron (osnivač i voditelj Zlatko Vitez) se često zove pučkim. Oni su krenuli s političkim farsama (Škrabe/Mujićić/Senker, Šešelj) ali su kroz tri faze vlastitog postojanja prerasli od mladenačkog bunta (70-te, ljetno kazalište koje brodom dolazi u mala mjesta na otocima) i kazališnog pokreta (80-te, ljetna pozornica u Zagrebu na Opatovini) u jednu definiranu estetiku (90-te, vlastiti prostor u Histironskom domu u Ilici, Zagreb). Histrionska poetika je supostojala s postojećom, dominantnom estetikom, ona je bila istovremeno i borba za drugačije/drugo kazalište i subverzivna postojećoj estetici (ali i politici). I to u nekoliko aspekata. Druga polovina 20 stoljeća doživjela je promjenu paradigme u kazalištu jer se s dramskog teatra teatar zaokrenuo u glavnoj struji kazališta prema postdramskom, uglavnom redateljskom kazalištu. To je značilo kazalište koje se ne temelji na dramskom tekstu a prognane su bili priča, prepoznatljivi likovi, katarza ili bilo kakva druga pozitivna emocija. Posljedica je bila odlazak publike. No, Histrioni su sve te izbačene elemente kazališta očuvali: njegovali su domaću dramsku riječ (kako suvremenu, tako i iz prošlosti), kajkavski dijalekt i glumca kao važnog nositelja predstave. Osim što su odabrani tekstovi publici nudili zanimljive priče, prepoznatljive likove i emociju (pa se zato često to kazalište zvalo pučko!) njihova poetika je imala i jednu drugačiju sliku stvarnosti od one službene. Uz afirmaciju stvarnosti (komedije, povijesne drame, pučki igrokazi, romanse) igrali su i izrazito kritičke tekstove prema sistemu u kojem su živjeli ali iz prohrvatske vizure od političkih farsi sedamdesetih (Škrabe-Mujićić-Senker, Šešelj) do prikaza Domovinskog rata i post-ratne hrvatske stvarnosti (Bukvić, Bužimski, Međimorec). U svemu tome afirmiraju temeljne vrijednosti društva (vlastitog svjetonazora) pa je njihovu poetiku umjesto pučke bolje zvati afirmativno kazalište.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti



POVEZANOST RADA


Ustanove
Filozofski fakultet, Osijek

Autor s matičnim brojem:
Sanja Nikčević, (213923)