hrvatski

Konstrukcija tekstilnih nosivih antena

Osobni komunikacijski sustavi na ljudskom tijelu dio su četvrte generacije bežičnih mobilnih komunikacijskih sustava (4G). Sastavni dio takvih sustava su antene koje moraju osigurati radijski prijenos signala izvan i unutar tijela, ovisno o primjeni. Nosiva antena je stoga veza koja integrira tkanine u komunikacijski sustav, čineći elektroničke uređaje manje primjetnima. Kod izbora i konstrukcije antena za ugradnju ili izradu iz tekstilnih materijala pojavljuju se dva osnovna problema, a to su dielektričnost i eventualni gubici u tekstilnim materijalima, te tendencija savijanju, gužvanju i apsorpciji vlage kako iz okoline tako i od samog ljudskog tijela. Danas se, osim klasičnih lijepljenih bakrenih traka na tekstilu, za konstrukciju nosivih antena koriste specifični vodljivi tekstilni materijali kako bi antena bila integrirana u odjeći i dijelila iste karakteristike kao i svakodnevna odjeća - udobnost, nenametljivost, estetska privlačnost, perivost, elastičnost i sl. Prijelaz na konstrukciju potpuno tekstilnih antena može se smatrati sljedećim korakom u razvoju i projektiranju antena. Primjenom dostupnih tekstilnih materijala za izradu vodljivih dijelova, uz već postojeće nevodljive (podloge), postiže se potpuna integracija antene u odjeću pri čemu treba paziti na razne elemente koji izravno utječu na učinkovitost takvih antena. Iz prikazanih činjenica i rezultata, te primjera konstrukcije nosivih tekstilnih antena izvučeni su i odgovarajući zaključci i smjernice za dalja istraživanja.

nosiva antena; vodljivost; tekstilni materijali; dielektrična svojstva

nije evidentirano