hrvatski

Akutna intoksikacija litijem zbog dehidracije

Bipolarni afektivni poremećaj karakteriziraju cikličke promjene raspoloženja i ponašanja. Bipolarni je poremećaj uglavnom i povratni poremećaj jer više od 90% osoba koje imaju jednu maničnu epizodu, doživi nove epizode, također uz povratno javljanje depresivnih epizoda. Stoga su u liječenju bipolarnog afektivnog poremećaja najznačajniji stabilizatori raspoloženja, naročito u fazi održavanja, radi prevencije relapsa novih epizoda bolesti. Litij se u liječenju upotrebljava gotovo 150 godina, a počeo se koristiti u terapiji gihta u 19. stoljeću. Prvi put ga u liječenju depresije uvodi Carl Lange 1880. g. u obliku alkalnih soli litija. Pedesetih godina 20. stoljeća, litij se, kao panaceja, koristi u SAD-u za liječenje kardioloških bolesnika, ali s lošim uspjehom. Istovremeno, John F.J. Cade uvodi litij u liječenju mentalnih poremećaja, a sedamdesetih godina FDA odobrava litij u liječenju manije. Suvremena saznanja i iskustvo potvrđuju da je litij uspješan u liječenju epizoda manije i hipomanije, te u prevenciji relapsa bipolarne depresije. , No, 30-50% pacijenata teško podnosi nuspojave litija. Najčešće se javljaju gastrointestinalne smetnje (dispepsija, nauzeja, dijareja i povrećanje), povećanje tjelesne težine, gubitak kose, akne, tremor, sedacija te poremećaji kognicije i koordinacije. Litij se također koristi kao dodatna terapija u liječenju rezistentne unipolarne depresije. Neurofarmakološko djelovanje litija nije u potpunosti razjašnjeno. Smatra se da djeluje na više neuroreceptorskih sustava, a da je njegov terapijski učinak posljedica djelovanja na sustav drugih glasnika (second-messanger), protein G, ili možda djeluje kao inhibitor inozitol monofosfataze ili regulator genske ekspresije preko protein kinazu C i/ili njene izoenzime. Terapijska razina litija u serumu 0, 5 – 1, 2 mEq/l obično se postiže dnevnim dozama od 900 do 1200 mg. Lijek ima usku terapijsku širinu, a toksičnost počinje već pri povećanu koncentracije litija u serumu iznad 1, 5 mEq/l. Litij se brzo i u potpunosti apsorbira iz gastrointestinalnog sustava, a serumska koncentracija doseže maksimum za nešto duže od sat vremena. Izlučuje se gotovo u cijelosti preko bubrega, gdje se značajan dio litija reapsorbira u proksimalnim tubulima. Vrijeme poluživota litija je 18 do 24 sata, ali u starijih osoba taj period može biti dulji radi smanjenja glomerularne filtracije.1

Litij; dehidracija; intoksikacija

nije evidentirano