hrvatski

Biografije trubadura – zabavna i funkcionalna tumačenja trobara

Pretpostavljamo da su postojala tri glavna izvora iz kojih su sastavljači trubadurskih biografija crpili građu: pisani dokumenti, usmena predaja i trubadurski lirski opus. Unatoč obilju građe, biografije su kratki i – u pogledu referentnosti – vrlo nepouzdani narativni iskazi. Ne opterećujući se temeljenjem socioloških, povijesnih i drugih detalja na kategoriji istine, biografije grade svoj vlastiti pripovijedni svijet elementima drame, anegdote, humora, ironije, erotike, oslanjajući se ponajviše na trubadurski lirski opus kao izvor svoje građe. Izbor građe ne proilazi iz nepismenosti žonglera, nepostojanja dokumenata ili njihove nedostupnosti, već iz težnje da pjesma nađe svoje tržište, svog slušatelja u novim povijesnim, literarnim i društvenim okolnostima, za vrijeme i nakon Albižanske vojne, među rastućim građanstvom i preostalim dvorskim stanovništvom francuskog Juga te dvorjanima na Iberskom poluotoku, sjeveru Italije i sjeveru Francuske. Spomenuta stilska obilježja, uporaba prvog lica jednine i intertekstualnost s lirikom na razini leksika, motiva, formula i registra imaju višeslojnu funkciju. Trebalo je privući pozornost publike, zabaviti je i nasmijati, uputiti je u još postojeće ili već zaboravljene moralne, estetske i umjetničke vrijednosti kojima su težili trubaduri te, naposljetku, podesiti slušateljevu prijemljivost na specifičan trubadurski estetski kôd. Biografije, zabavna tumačenja trubadurskog svijeta i trobara, su uspješno amortizirale u novim vremenima i okolnostima narastao estetski odmak još dugo nakon zamiranja trubadurske produkcije koju su žongleri interpretirali i od čije su interpretacije živjeli. --- ABSTRACT: We assume that there were three principal sources from where the authors of troubadour biographies derived necessary material: written documents, oral tradition and troubadour lyric poetry. Despite the abundance of available material the biographies remain short and – from the reference point of view – unreliable narrative accounts making their own literary world with the elements of drama, anecdote, humour, irony, erotic, etc. Deriving most of the material from the very troubadour poetry is not due to the joglars' illiteracy, absence or nonavailability of documents, but rather due to the need of reaching new audience within new historical, literary and social circumstances. Stylistic features, use of the first person singular and strong intertextuality with the lyric poetry through the choice of terms, motives, formulae and register are multi-functional: they are aimed to attract the attention of the audience, to amuse them and make them laugh, to familiarize them with the still existing or already forgotten moral, aesthetic and artistic values that troubadours had aspired and, most importantly, to tune the listeners to the specific aesthetic register of the troubadour work.

trubaduri; biografije (vida & razo); okcitanska lirika; usmena izvedba

nije evidentirano