hrvatski

Razvoj bizmutovih film–elektroda za određivanje organskih tvari u vodenom mediju

Bizmutova niska toksičnost u odnosu na živu, te neosjetljivost na prisutnost kisika u uzorku, potaknula je primjenu bizmutovih film (BiF) elektroda u elektroanalizi teških metala, dok je njihovo korištenje u elektroanalizi organskih tvari tek u razvoju. Afinitet bizmuta da površinski kompleksira organske spojeve koji sadrže sumpor otvara mogućnost njihovog određivanja na BiF elektrodama primjenom voltametrije katodnog otapanja sloja (CSV) ili redukcijom adsorbiranog sloja (AdSV). Cilj ovoga rada je razvoj metodologije izrade BiF elektroda elektrodepozicijom bizmuta na supstrate različitih ugljikovih materijala (staklasti ugljik, grafit i ugljikova mikrovlakna). Utvrđeni su optimalni uvjeti elektrokristalizacije/elektrodepozicije bizmuta. Svrha rada je primjena tako priređenih BiF elektroda za elektroanalitičko određivanje granice detekcije cisteina (Cy), N– acetilcisteina (NAC), glutationa (GSH) i folne kiseline (FK). Za sve odabrane vrste dobiveni su linearni odzivi, s granicom detekcije za Cy 0, 028 µmol dm–3, NAC 0, 069 µmol dm–3, GSH 0, 005 µmol dm–3 i folnu kiselinu 0, 05 nmol dm–3. Dodatno, razvijena elektroanalitička metoda uspješno je primijenjena u određivanju NAC–a i folne kiseline u realnim uzorcima. Ispravnost predložene metode utvrđena je mjerenjem maksimalnog oporavka uzorka (NAC–Twinlab 600 i Folacin, Jadran – Galenski laboratorij d.d., JGL). Korištene su metode: ciklička voltametrija (CV), kronoamperometija (CA), voltametrija katodnog otapanja s pravokutnim signalom pobude (SWCSV), elektrokemijska impedancijska spektroskopija (EIS) i pretražna elektronska mikroskopija (SEM).

Bizmutove film elektrode ; elektrodepozicija ; ugljikove elektrode ; elektroanalitičke metode ; cistein ; glutation ; folna kiselina ; N–acetilcistein

nije evidentirano