hrvatski

Gimnazijski udžbenici i znanje kemije

Posljednjih se godina pokazuje da maturanti koji se upisuju na fakultete ne posjeduju dovoljno znanje da bi mogli normalno pratiti i aktivno sudjelovati u nastavi kemije koju slušaju na prvoj godini studija. Razlozi su tome višestruki i uključuju niz objektivnih čimbenika kao što su opće tendencije društvenih kretanja, loš socijalni i materijalni položaja nastavnika, utjecaj odavno provedene reforme srednjih škola u Hrvatskoj (tzv. Šuvarova reforma) itd. U nizu spomenutih problema, posebno želim skrenuti pozornost samo na onaj koji je neposredno u vezi s pedagogijskom strukom i koji se odnosi na učbenike kao temeljne izvore znanja. Učbenici kemije, s velikim brojem ilustriranih prikaza u boji, dobro su tehnički opremljeni ali su istovremeno opterećeni didaktičkim materijalizmom (prevelik broj činjeničnih podataka), a širinom i dubinom svojih sadržaja nisu primjereni uzrastu učenika. Gimnazijski učbenik, po širini i dubini sadržaja koji se u njemu obrađuju, ne smije biti sažeti sveučilišni učbenik. Nadalje, u učbenicima se ponekad nailazi na nepotpune ili samo dijelom točne definicije nekih važnih pojmova u kemiji. Želim diskutirati navedene probleme na temelju podataka dobivenih analizom dva najčešće upotrebljavana gimnazijska učbenika i to: 1. Sandra Habuš - Vera Tomašić, Opća kemija 1, udžbenik za prvi razred gimnazije, Profil International d.o.o., Zagreb, b.g. 2. Dunja Nöthig Hus - Mira Herak, Opća kemija 2, udžbenik za II. razred gimnazije, II. izdanje, Školska knjiga, Zagreb, 1999. Zaključaci dobiveni analizom navedenih učbenika posebno skreću pozornost na ogroman i uzrastu učenika neprimjeren volumen nastavnih sadržaja koji su u učbenicima obrađeni, na prevelik broj novih pojmova koji se uvode, na oskudno tumačenje nekih važnijih pojmova i na neke propuste u definiranju određenih pojmova. Vjerujem da bi slične zaključke mogli dobiti i analizom ostalih gimnazijskih učbenika. Očigledno, potrebni su nam novi, sadržajno i metodički učeniku prilagodljiviji učbenici, želimo li da prosječan učenik nakon završene mature iz gimnazijskih klupa sa sobom ponese dobro usvojene temelje u znanju kemije. Na predlagateljima programa je da u buduće uzmu u obzir navedene probleme i njih ozbiljno razmotre prije nego što se krene u kreiranje novih nastavnih programa i pisanje novih učbenika.

nije evidentirano

nije evidentirano