hrvatski

Cenzura u knjižnicama

Pismom čovjek omogućuje informaciji duži vijek trajanja. Svjesni toga, svi oni koji su bili na vlasti koriste to snažno oružje donoseći brojne propise i zakone ili kažnjavajući opasne pisce i izdavače. Takvo provođenje kontrole protoka informacija naziva se cenzura. Glavni smisao postojanja cenzure je kontrola protoka informacija. Prosvijećeni su umovi znali da u knjižnicama moraju naći svoje mjesto sve knjige koje su znanstvenicima ili drugim čitateljima korisne i potrebne, uključujući i knjige u kojima se iznose znanstvene istine potpuno oprečne onima koje su u znanosti prihvaćene i priznate. Naudé kaže da svaka dobra knjižnica mora sadržavati i knjige heretika te Kuran, Talmud i sve druge knjige koje su oprečne kršćanskoj vjeri, ali ih znanstvenici moraju dobro poznavati, kao što su u antičko doba učeni kršćani poznavali djela svojih protivnika. Sva društva, od onih najkonzervativnijih do najliberalnijih, dobro paze da u knjižnicama kojima se služe djeca i široki slojevi naroda ne nađu knjige koje bi mogle loše utjecati na njih. U suvremenom svijetu državne vlasti znaju da inteligentnom uporabom knjižnica država može vrlo uspješno štititi svoje interese i osigurati provođenje državne politike na tom važnom i osjetljivom području. U totalitarnim zemljama to se obavlja na grub način, dok se u demokratskim zemljama ista politika provodi prikriveno. Stranka koja je na vlasti mora narodu dati mogućnost da se obrazuje i čita, ali knjige koje nam te stranka nudi strogo su selekcionirane kako nas ne bi odvratile od ciljeva koje je odredila.

cenzura; knjižnica; povijest cenzure; Hrvatska; knjižničar cenzor; urednik cenzor; nabavna politika; autocenzura

nije evidentirano