hrvatski

Identifikacija bolesnika kojima liječenje implantabilnim kardioverter-defibrilatorom donosi dobrobit.

Bolesnici koji su preživjeli fibrilaciju ventrikla (VF) ili postojanu ventrikularnu tahikardiju (VT) imaju visok rizik iznenadne srčane smrti. Liječenje implantabilnim kardioverter- defibrilatorom (ICD) se razvilo kao najučinkovitija terapija životno-ugrožavajućih aritmija. Kardioverter-defibrilator stalno monitorira srce, prepoznaje maligne ventrikularne tahiaritmije i isporučuje VT/VF terapije (antitahikardijaska stimulacija/šok). Prvi uređaj je ugrađen 1980. godine u John's Hopkin's Hospital, Baltimore, Maryland, SAD. U Hrvatskoj prvi uređaj je ugrađen 1989. god. u Kliničkom bolničkom centru Zagreb. Dvadeset godina nakon toga, prvi ICD je ugrađen u Općoj bolnici "Dr. Josip Benčević" u Slavonskom Brodu. Tijekom 2012. god. je ugrađeno pet uređaja, svi u sekundarnoj prevenciji iznenadne srčane smrti. Cilj ove prezentacije je prikazati pravilan odabir bolesnika za ovo skupo liječenje. Bolesnik, star 64 god., s ishemijskom kardiomiopatijom uz EF 40% i u NYHA II. stupnju, s ponavljajućim postojanim VT-om, koje su zahtijevale hitnu kardioverziju u Koronarnoj jedinici. ICD je ugrađen u ožujku 2012. god., standardnim postupkom, uspješan defibrilacijski test. Redovite kontrole (nakon mjesec dana, zatim svakih 6 mjeseci) uspješne determinacije postojanih VT-a antitahikardijskom stimulacijom. Zaključak: Visoka cijena liječenja ICD-om postavlja pitanje o isplativosti ove terapije. Dobar odabir bolesnika za terapiju ICD- om je povezan s isplativosti sličnom, ili boljom od drugih prihvaćenih liječenja. Etiologija aritmičkog supstrata, trajanje baterije ICD-a i prisutni komorbiditeti su važna pitanja u maksimiziranju isplativosti.

implantabilni kardioverter-defibrilator ; ventrikularna tahikardija ; antitahikardijska stimulacija.

nije evidentirano