hrvatski

Pitanje odgoja u kineziološkoj literaturi na hrvatskom jeziku u drugoj polovici 19. stoljeća

Najstarija monografska izdanja iz područja kineziologije na hrvatskome jeziku odnosno početak kineziološke i sportske publicistike u Hrvatskoj predstavljaju prve knjige, udžbenici i priručnici za nastavu tjelesnoga odgoja koji se javljaju nakon uvođenja obavezne nastave tjelesnoga odgoja u pučke škole 1874. godine. Autori prvih pisanih djela iz područja kineziologije na hrvatskome jeziku u značajnoj mjeri pokušavaju obrazložiti potencijalne dobrobiti te navesti razloge zašto bi se djeca i mladi, ali i odrasli trebali uključivati u redovite programe tjelesnoga vježbanja. Stoga smo si u ovom radu postavili za cilj analizirati na koji način 3 najvažnije i najčešće korištene knjiga iz područja kineziologije u drugoj polovici 19. stoljeća razumiju i tretiraju mogućnost odgojnoga djelovanja uz pomoć tjelesnoga vježbanja. Kao osnovni ciljevi i zadaće tjelesnoga vježbanja općenito, a naročito tjelesnoga odgoja prvi autori monografskih izdanja iz kineziologije u Hrvatskoj ističu ulogu tjelesnoga vježbanja za „duševni uzgoj“, odnosno za moralni odgoj. Kasnije se više ne govori o tjelesnom vježbanju u smislu važnih odgojnih ciljeva, već se sužava na izričito zdravstvenu ulogu i uključuje u pedagošku higijenu. Isto tako tjelesni odgoj ograničava se na vježbanje tjelesne snage, te ga se ubraja u područje školskih predmeta nazvanih vještine.

odgoj; tjelesno vježbanje; monografska izdanja; 19. stoljeće

nije evidentirano