hrvatski

Problematika spomenika Domovinskog rata

Spomen obilježja Domovinskog rata svjedoče o trendu prisvajanja i jednoznačnog raspolaganja javnim prostorom ; brojni primjeri ne ostvaruju nikakvu komunikaciju s okolinom, a gledatelji su tretirani kao pasivni promatrači, a ne aktivni sudionici u zajedničkom prostoru i vremenu. Brojnost i tipološke karakteristike spomenika svjedoče o birokratskom procesu arhiviranja, pa time i institucionaliziranja sjećanja, pri čemu se ne potiču rješenja koja računaju na izravno razumijevanje događaja lišeno monumentalnih spomeničkih gesta. Nacionalna spomenička baština svjedoči o slobodnom razvitku umjetničkih ideja, no u posljednjih petnaestak godina malo je primjera koji na suvremen način preispituju odnos prema procesu i načinu komemoriranja. Kritička analiza spomenika i dekonstrukcija njegove metode pomoću koje bi se postiglo odmicanje od uobičajenih načina interpretacije sjećanja kao materijalizirane oznake (mjesta, događaja, osobe) moguće su smjernice. Većina izgrađenog počiva na korištenju uvriježenih, pradavnih simbola univerzalnih poruka, no njihov je likovni govor retrogradnog karaktera.

spomenik; Domovinski rat; javni prostor; arhitektura; urbanizam

nije evidentirano