hrvatski

Glagolske rekcije u poučavanju hrvatskoga kao inoga jezika

Da bi neizvorni govornik hrvatskoga jezika mogao točno upotrijebiti pojedini glagol u određenom značenju, ne treba savladati samo njegova morfonološka obilježja (oblike u prezentu, perfektu i futuru, imperativu i kondicionalu), nego i ona sintaktička, dakle, prije svega, njegove rekcije. Zbog toga je poučavanje glagolskih rekcija vrlo važna sastavnica poučavanja hrvatskoga kao inoga jezika. Poučavanje rekcija kompleksno je jer pretpostavlja da je učenik već ovladao morfološkim obilježjima kako glagola, tako i imenskih riječi. U članku se govori o mogućim pristupima poučavanju glagolskih rekcija u nastavi hrvatskoga kao inoga jezika. To su: 1) poučavanje glagolskih rekcija prema padežu rekcije, dakle pristup koji prati progresiju obrade padeža po principu „padež po padež“ ; 2) pristup utemeljen na poučavanju onih rekcija koje se pojavljuju uz najčešće glagole, dakle pristup koji prati progresiju učenja glagola ; 3) poučavanje različitih rekcija koje se pojavljuju uz isti glagol ; 4) pristup poučavanju rekcija prema glagolima iste osnove – takvi glagoli često nemaju istu rekciju ; 5) semantički pristup – poučavanje skupina glagola sličnoga značenja i njihovih rekcija (npr. glagoli kretanja, glagoli govorenja, glagoli mišljenja i slično) ; 6) komparativni pristup (rekcije određenoga hrvatskoga glagola i rekcije ekvivalentnoga glagola u J1 učenika hrvatskoga kao inoga jezika), 7) poučavanje glagola s istim rekcijskim modelom i 8) tematsko poučavanje glagolskih rekcija. Poučavanje glagolskih rekcija na nastavi hrvatskoga kao inoga jezika temelji se na izboru i kombinaciji elemenata više navedenih modela u ovisnosti o potrebama konkretnih učenika i drugim parametrima. U članku je riječ o primjenjivosti pojedinih pristupa i njihovih kombinacija u različitim skupinama učenika hrvatskoga kao inoga jezika.

hrvatski kao ini jezik, poučavanje, valentnost, glagolske rekcije, modeli poučavanja rekcija

nije evidentirano