hrvatski

Književnost i neznanje: funkcije lika Licide u Boškovićevim "Dijalozima o sjevernoj zori"

U "Dijalozima o sjevernoj zori" ("Dialogi sull'aurora boreale", 1748) Ruđera Boškovića pojavljuju se četiri imenovana lika: dva spomenuta i dva dramska lica. U svome uvodu u "Dijaloge" Bošković međutim provodi drukčiju kategorizaciju i ističe da je samo jedno od ta četiri "izmišljeno ime" ("un nome finto") – Licida, s kojim razgovara Numenije, Boškovićev literarni alter ego. Za razliku od ostale trojice, koji su znanstvenici i također stvarne osobe onkraj teksta, fiktivni Licida prikazan je kao pastir neuk u pitanjima znanstvenih objašnjenja meteoroloških pojava. Nasuprot tom prvom dojmu, da se Licida ne uklapa u tako učeno društvo, on se pokazuje ključnim za oblikovanje Boškovićeva diskurza o sjevernoj zori, i to na najmanje dva načina: on je nužna poveznica na pastoralnu književnost i upravo svojim neznanjem pruža motivaciju za razgovor. Intertekstualno pozicioniranje Boškovićeva teksta, općenito unutar žanrovskoga sustava i prema poemi Carla Nocetija povodom koje je nastao, nudi također uporišta za razmatranje specijalizacije različitih vrsta diskurza – književnog i znanstvenog, stihova i proze – koja se zbila u 18. stoljeću i kasnije.

Ruđer Bošković; pastoralna književnost; funkcija lika; motivacija diskurza; intertekstualnost

nije evidentirano