hrvatski

Upotreba pisma pacijentu kao metode u edukaciji studenata medicine

SAŽETAK Cilj. Procjena mogućnosti uporabe pisma pacijentu kao edukacijske metode tijekom izobrazbe studenata medicine završne (šeste) godine studija na predmetu Obiteljska medicina Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Ispitanici i postupci. Istraživanjem su obuhvaćeni svi studenti šeste godine Medicinskog fakulteta u Splitu akademskih godina 2010./11., 2011./12., 2012./13 (n=121). Uzorak su predstavljala pisma koja su ti studenti napisali pacijentima za vrijeme vježbi iz kolegija Obiteljska medicina (svaki student 4 pisma ; n=484). Primijenjen je obrazac za ocjenu konzultacije i pisma ; ocijenjene kategorije bile su: jasnoća opisa bolesti/stanja, znanje, kvaliteta/korisnost preporuke, pristojnost, umijeće usmenog/pismenog izražavanja, ocjene 1-5, raspon bodova od 1-25), instrument za mjerenje liječnikova suosjećanja (empatije) u konzultaciji (engl. Consultation and Relational Empathy, CARE) i instrument za mjerenje pacijentove osposobljenosti za nošenje s bolešću (engl. Patient enablement instrument, PEI). Odabranim pacijentima studenti su nakon konzultacije napisali pismo s opisom i objašnjenjem bolesti, liječenja i preporukama za nošenje s bolešću. Nakon što su sva pisma prikupljena, ocijenili su ih pacijenti (n=222), mentori (n=22) i nezavisni ocjenjivači (n=3). Pacijenti su u pismu podcrtali dijelove pisma koje nisu razumjeli, a ocjenjivači dijelove za koje su procijenili da ih pacijenti neće razumjeti. Pisma smo analizirali kao jedinice i grupirana prema studentima - autorima („klasteri“). Uz standardne metode, postojanje klastera uvaženo je korištenjem višestruke linearne regresije (klasteri kao 'dummy' varijabla). Rezultati. Analiza pisama kao pojedinačnih, nezavisnih jedinica i kao »klastera« dala je slične rezultate, pa je prikazana analiza pisama kao nezavisnih jedinica. Postojala je slaba korelacija između kvalitete napisanih pisama (ocjene mentora) i zadovoljstva pacijenata (ocjene pacijenata) (r=0, 184 ; P=0, 007). Iako im je konzultacija sama po sebi bila razumljivija od pisma (62, 3% vs. 37, 7%), pacijenti (n=194) su nešto bolje razumjeli terapiju i preporuke za liječenje nakon što su im studenti napisali pismo [pacijentova ocjena (M, 95%-tni raspon pouzdanosti): 4, 45 (4, 36-4, 56), mentorova ocjena: 4, 10 (3, 98-4, 22)]. Pacijenti su ocijenili pisma ocjenom: 23, 7 (23, 5-24, 0), slično kao i mentori: 22, 3 (21, 8-22, 6), dok su nezavisni ocjenjivači bili nešto stroži: 20, 2 (20, 0-20, 5). Postojala je pozitivna povezanost između ocjena konzultacija i pisama kako pacijenata (r=0, 620 ; P<0, 001) tako i mentora (r=0, 530 ; P<0, 001). I pacijenti i mentori su dali neznatno više ukupne ocjene pismima nego konzultacijama: ocjene pacijenata, pismo vs konzultacija [(23, 7 (23, 5-24, 0) vs 23, 1 (22, 7-23, 4)] i ocjene mentora [(22, 2 (21, 9-22, 6) vs 21, 6 (21, 2-21, 9)]. Značajno više mentora (60, 3%) nego pacijenata (45, 7%) smatralo je da se u pismu dobije više informacija (P<0, 001), da se bolje može ocijeniti znanje studenata (56, 1% vs. 45, 9% ; P=0, 003), te da je pisana preporuka korisnija od usmene (63, 8% vs. 53, 1% ; P<0, 001). U analizi sadržaja pisama pacijenti i ocjenjivači su se preklapali u 27 podcrtanih izraza, od kojih se 20 odnosilo na stručne izraze. Između kvalitete pisama i uspješnosti na ispitu provjerene standardnim pisanim testom nije bilo značajne povezanosti u generacija studenata koje su pisale pismo (2010./11. r=0, 016 ; P=0, 909 ; 2011./12. r=0, 069 ; P=0, 596). Međutim, prosječna ocjena na pisanom ispitu generacija s pismom [(11./12. 4, 67 (4, 52 – 4, 81)] u odnosu na generacije bez pisma [(08./09. 3, 65 (3, 45-3, 85) i 09./10. 3, 81 (3, 59-4, 82) bila je značajno viša (P<0, 001)]. Zaključak. Pisma studenata pacijentima o njihovoj bolesti pokazala su se kao kvalitetna dopuna konzultaciji, kao sredstvo za unaprjeđivanje komuniciranja (ocjena pacijenata) i kao edukacijski instrument (ocjena mentora). Najčešći razlog poteškoća i nerazumijevanja u komunikaciji između pacijenata i studenata (liječnika) je stručna terminologija. Dokazi za povezanost između studentskog pisma pacijentima i uspjeha na pisanom testu nisu uvjerljivi, te na osnovu njih ne možemo stvoriti jasan zaključak.

pismo pacijentu; obiteljska medicina; komunikacija; edukacija studenata medicine

nije evidentirano