hrvatski

Tumačenje i prikazivanje intelektualca-umjetnika danas

U istraživanju je analizirana uloga intelektualaca- umjetnika u društvu općenito, s posebnim naglaskom na situacije u kojima se oni osjećaji kao stranci prema nacionalnom kulturnom i socijalnom kontekstu, npr. u romanu Tujci Ivana Cankara (iznošenjem dosadašnjih tumačenja), kao i u romanima Povratak Filipa Latinovicza Miroslava Krleže i Povratak Filipa Latinovića Borisa Perića, koji se analiziraju u određenom intertekstualnom odnosu, kao predložak i njegova književna aktualizacija. Suvremeni Perićev roman preuzima sličnu, možda još i naglašeniju bliskost pripovjedača s Filipom, a dobro se uklapa u već afirmiran suvremeni esejizirani roman, kako po općem intelektualnom stilu tako i po stilu rasprava među nekim likovima. Kao što su problemi autorove samoidentifikacije u prozama s likom umjetnika veoma važni, tako je i esejističko pripovijedanje, uz zamjene uloga pripovjedača i likova, važna reprezentacijska osnovica intelektualca općenito. Osim toga, istraživanje se zaključno proširuje sa sličnim romanima drugih južnoslavenskih pisaca - Oskara Daviča, Vladana Desnice i Marjana Rožanca, sa zaključnim osvrtom na postmoderno stanje. U romanu Pesma analiziraju se odnosi intelektualca-pjesnika prema ženama i revolucionarnom angažmanu, pitanja bezvremenosti pjesništva i samotnosti umjetnika, koja dobivaju posebno značenje u romanu Proljeća Ivana Galeba, s dodatkom kontemplativnosti i „dnevnog obroka prirode“, kao projektiranih osobitosti intelektualca općenito. S romanom Umor (Ubojstvo) odgovara se na pitanje prava intelektualca- umjetnika da se posveti svom slikarstvu, bez obzira na povijesne i političke odnose, ali i problematizira smisao njegova povlačenja, odnosno smrti pjesnika u dobu postmoderne.

prikazivanje (re-prezentacija), modernizam, intelektualac-umjetnik, obnova modernizma, južnoslavenske književnosti, postmoderna, povijest

I ovaj rad nastao je u okviru suradnje članova projekta Interkulturna povijest književnosti s Desničinim susretima.