hrvatski

Stanje i trendovi rada u Hrvatskoj

Rad se bavi analizom stanja i glavnih trendova na tržištu rada Republike Hrvatske od stjecanja neovisnosti. U prvom dijelu rada donosi se prikaz kretanje temeljnih makroekonomskih pokazatelja kako bi se utvrdili učinci na kretanja zaposlenosti i nezaposlenosti. Nakon toga su prikazane i analizirane temeljne sektorske promjene koje daju uvid o tome gdje su to ljudi u Hrvatskoj radili prije a gdje dominantno rade danas. Prikazuju se i analiziraju trendovi 'fleksibilnih' oblika zapošljavanja –sa ugovorima na određeno i nepuno radno vrijeme te ih se uspoređuje sa istima u europskim zemljama. Za ilustraciju trendova na tržištu rada i položaja radnika analiziraju se trendovi u kretanju plaća jer plaće su zapravo te koje radniku i njegovoj obitelji osiguravaju ili ne osiguravaju dostojanstvenu razinu životnog standarda. Nakon poglavlja koje prikazuje dinamiku i problematiku plaćanja rada prikazana su recentna krizna kretanja i njihov utjecaj na tržište rada te se identificiraju skupine i sektori koji su najviše pogođeni recesijom. Na kraju se prikazuju odgovori politike i mjera na tržištu rada te se donosi zaključno sagledavanje uočenih trendova i implikacija na današnju situaciju u pogledu rada i ostvarivanja prava na rad kako na makro razini ali isto tako i na osobnoj razini.Kada se promotre trendovi politike na tržištu rada hrvatski radnici barem što se tiče zakona o radu i nominalne vrijednosti indeksa zakonske zaštite zaposlenja 'uživaju' natprosječnu nominalnu zaštićenost dok realni podaci upućuju na drugačiju sliku te relativno visoku prisutnost kršenja zakonskih prava radnika. Programi i mjere aktivne politike tržišta rada obilježene su diskontinuitetom u provedbi, te slabom značajnosti aktivne politike zapošljavanja koja se ogleda u relativno malom obuhvatu nezaposlenih i niskim financijskim izdacima namijenjenim financiranju programa aktivne politike zapošljavanja u usporedbi sa europskim zemljama. Sve to je proizvelo situaciju u kojoj se više sredstava izdvaja za financiranje tzv. pasivnih programa tržišta rada kroz instrument naknade za nezaposlenost a što u konačnici rezultira određenom neravnotežom u smislu posljedica niže aktivnosti te odlaska u sivu ekonomiju nezaposlenih umjesto povećanja participacije u programima kojima se pokušava povećati njihova zapošljivost. U budućnosti bi trebalo puno više pažnje i resursa uložiti u razvoj aktivnih programa zapošljavanja.

zaposlenost, nezaposlenost, fleksibilnost, nesigurnost

nije evidentirano