hrvatski

Pelješki ponos: tradicijski oblik suradnje

Tradicija uzgoja vinove loze na Pelješcu postoji još od antičkih vremena i doba Ilira. Pelješkom seljaku loza je doslovce značila život, potvrđujući tako nužnost njezine obrade i nastojanje da se uz lozu opstane i preživi. A da bi se preživjelo, valjalo je napravljeno vino i prodati. Zbog nepostojanja prometnica vino se strmim i uskim stazama dopremalo do luka gdje se pretakalo u bačve i krcalo u trgovačke brodove. Iz udaljenijih kontinentalnih naselja Pelješca smještenih na pelješkoj visoravni Župi, za taj posao formirale su se karavane tovarnih životinja (najčešće mazgi) – takozvani ponos. Ovaj tradicijski oblik udruživanja seljaka- vinogradara održao se na poluotoku Pelješcu kao nužnost stoljećima. Istraživanje posebnog načina međusobnog ispomaganja udruživanjem tovarnih životinja, sredstava za rad i radne snage te formiranje karavana – ponosa prati dokumentiranje ponosa i tradicijskih običaja vezanih za taj događaj koje predstavlja svojevrsnu rekonstrukciju događaja-običaja. Radom se provlače refleksije o utjecaju bavljenja vinogradarstvom na težačku svakodnevicu, o mogućnostima suvremenog prikaza ponosa i njegovim eventualnim novim funkcijama.

Ponos; Pelješac; karavane; vino

nije evidentirano