hrvatski

Vinogradarstvo na poluotoku Pelješcu (1815. – 2000.) i njegov utjecaj na razvoj stanovništva

U disertaciji se prati razvoj vinogradarstva na Pelješcu i utvrđuju međuutjecaji razvitka ove gospodarske grane i razvoja pelješkoga stanovništva od pada Dubrovačke Republike do početka 21. stoljeća. Kvantitativnom i kvalitativnom analizom gospodarskih opisa 34 katastarske općine iz 1844. godine utvrđena je ukupna površina pod vinogradima na poluotoku i prosječan urod po klasama vinograda. Operati katastarskih općina otkrili su i strukturu stanovništva, njegovu gospodarsku orijentiranost, broj i prostorni raspored. Utvrđeno je da su vinogradarske površine na poluotoku naglo povećane za konjunkture 30-ih godina 19. stoljeća i da su površine iskazane u katastarskim operatima najveće koje je Pelješac ikada imao. Ovom činjenicom poluotok se izdvaja od ostaloga dalmatinskog prostora gdje je povećanje vinogradarskih površina najizraženije u doba prve i druge konjunkture vina. Promjene u vinogradarstvu na kraju 19. stoljeća analizirane su u interakciji s mjerljivim promjenama u demografskim i u gospodarskoj strukturi, osobito u sferi pomorskoga kapitala. Vrlo nepovoljne gospodarske i demografske učinke na razvoj cijeloga poluotoka imao je forsirani proces deagrarizacije nakon Drugoga svjetskog rata. Rezultat je depopulacija i kronični nedostatak radne snage. Poljoprivredno stanovništvo opada najizrazitije u trpanjskoj i stonskoj regiji. Deagrarizacija se najviše očitovala u desetogodištu 1971.-1981., ali nije bilo masovnog napuštanja zemlje kao u nekim drugim dijelovima Hrvatske.

Razvoj; vinogradarstvo; katastar; stanovništvo; tranzicija; deagrarizacija; depopulacija

nije evidentirano