hrvatski

Razvoj programa podrške za uspješno posvajanje djece sa specifičnim rizicima

Stručnjaci koji se bave posvojenjem u praksi se susreću s primjerima gdje ne uspijevaju realizirati posvojenje određenog djeteta unatoč ispunjenim zakonskim pretpostavkama za posvojenje jer nailaze na poteškoće i nemogućnost nalaženja zainteresiranih posvojitelja za određeno dijete. Rizici za uspješnu realizaciju posvojenja mogu proizlaziti iz više razina, iz obilježja djeteta i njegove biološke obitelji, ali i iz obilježja šireg sustava koji potencijalnim posvojiteljima ne osigurava dovoljno potpore ili ih štoviše obeshrabruje u odluci o posvojenju. Nužnost razvoja kvalitetnih i efikasnih sustava podrške posvojiteljskim obiteljima tako posebno dolazi do izražaja u situacijama posvajanja djece s različitim razvojnim teškoćama ili drugim rizicima koji proizlaze iz obilježja djeteta i njegove biološke obitelji. Profesionalna praksa pokazuje da potencijalni posvojitelji izražavaju značajno manju spremnost za posvojenje djece s različitim teškoćama upravo zbog opravdane sumnje u dostupnost usluga podrške koju percipiraju potrebnima. U Hrvatskoj dosad nisu provođena sustavna istraživanja o problematici posvojenja “teže posvojive djece”, te se o ovoj temi može tek indirektno zaključivati na osnovu iskustava stručnjaka te oskudnih podataka iz službenih izvješća resornog ministarstva. Svrha ovog izlaganja je istaknuti neke specifične izazove s kojima se susreću stručnjaci pri pokušaju nalaženja zainteresiranih posvojitelja za svako dijete bez adekvatne roditeljske skrbi te naglasiti potrebu razvoja specifičnog sustava podrške posvajanju „teže posvojive djece“. U izlaganju će najprije biti predstavljeni rezultati dosadašnjih stranih istraživanja koji potkrepljuju tezu da postoje određene karakteristike djeteta i biološke obitelji koje u određenom širem kontekstu predstavljaju rizik za posvojenje djeteta. Nadalje, bit će ukratko navedeni primjeri zemalja koje su razvile specifične programe podrške za posvajanje “teže posvojive djece”. Preduvjet za razvoj kvalitetnih i efikasnih programa podrške posvajanju “teže posvojive djece” je svakako precizno definiranje tko su to „teže posvojiva djeca“ s obzirom na specifičnosti određenog društvenog i kulturološkog okruženja (Bower i Laws, 2002.). S obzirom da dosad u Hrvatskoj nisu provođena istraživanja na ovu temu, ove godine je u suradnji Studijskog centra za socijalni rad i Centra za socijalnu skrb Zagreb provedeno preliminarno istraživanje usmjereno na detekciju rizika za uspješno zasnivanje posvojenja koji proizlaze iz specifičnih obilježja djeteta i njegove biološke obitelji. Cilj istraživanja je bio usporediti prisutnost rizičnih obilježja djeteta i njegove biološke obitelji u svim realiziranim i nerealiziranim slučajevima posvojenja djece s ispunjenim pretpostavkama za posvojenje u nadležnosti Centra za socijalnu skrb Zagreb unatrag tri godine. Također istraživanjem se željelo ispitati kakve su procjene stručnjaka o teškoćama u pronalaženju zainteresiranih potencijalnih posvojitelja obzirom na prisutne rizike za zasnivanje posvojenja na strani djeteta i biološke obitelji. Istraživanje je provedeno metodom analize dokumentacije Centra za socijalnu skrb Zagreb. Prikupljeni podaci se odnose na 59 djece s ispunjenim pretpostavkama za posvojenje u razdoblju od 2011. do 2013. godine, od čega je u 48 slučajeva posvojenje realizirano, a u 11 nije. Rezultati su pokazali da stručnjaci kao rizik za pronalaženje posvojitelja vide stariju dob djeteta, teškoće u razvoju, pripadnost romskoj etničkoj manjini, više braća i sestara s ispunjenim pretpostavkama za posvojenje te psihičku bolest majke. Usporedba obilježja posvojene i neposvojene djece pokazala je da su neposvojena djeca značajno starija od posvojenje djece, da značajno češće imaju teškoće u razvoju te da su češće prenatalno bila izložena drogama i ovisnost bioloških roditelja. Rezultati ukazuju na potrebu razvoja specifičnog sustava podrške posvojiteljskim obiteljima koji bi omogućio većem broju „teže posvojive djece“ odrastanje u stabilnom obiteljskom okruženju. Navedeni rezultati imaju ograničenja u smislu generalizacije, ali omogućuju sagledavanje različitih rizika o kojima je potrebno voditi računa kako bi se mogli razviti specifični sustavi podrške i potpore posvojiteljskim obiteljima koji bi doveli do uspješnijeg zasnivanja posvojenja te prevencije dugotrajnog smještaja djece u alternativne oblike skrbi. Dobiveni rezultati ukazuju i na primjere uspješne realizacije posvojenja unatoč prisutnim rizicima te daju smjernice za buduća istraživanja u ovom području.

posvajanje djece sa specifičnim rizicima; posvojiteljske obitelji; programi podrške

nije evidentirano