hrvatski

Vršnjačko nasilje – percepcija djece i roditelja/skrbnika

Vršnjačko nasilje je prepoznato kao ozbiljan društveni problem, ali i dalje je uočavanje uzroka i pravovremene prevencije vršnjačkog nasilja u obrazovnom sustavu otežano. Često se reagira tek kad se pojave očite posljedice nasilničkog ponašanja, same žrtve nasilja ga često ne prijavljuju, a vršnjaci i odrasli ga ili ne primjećuju ili ignoriraju. Stoga su osnovni ciljevi ovog istraživanja bili utvrditi pojavnost određenih oblika vršnjačkog nasilja iz perspektive djeteta i roditelja/skrbnika, ispitati podudaranje između djece i roditelja/skrbnika u procjeni pojavljivanja vršnjačkog nasilja, te utvrditi varira li taj stupanj podudaranja kod djece i roditelja ovisno o obliku vršnjačkog nasilja. Dodatni cilj istraživanja je bio i ispitati i postoje li razlike u podudaranju procjena djece i roditelja/skrbnika u pojavnosti vršnjačkog nasilja ovisno o roditeljskim stilovima, uključenosti u školske obaveze, te stavovima o djetetovoj upotrebi agresije prilikom rješavanja problema. Istraživanje je provedeno u sklopu vrednovanja UNICEF-ovog programa „Za sigurno i poticajno okruženje u školama“, na uzorku od približno 950 djece u dobi od 10 do 15 godina i njihovim roditeljima/skrbnicima. Korištena je Olweusova skala žrtve/počinitelja nasilja (Olweus, 1996) i Globalna mjera žrtve i počinitelja nasilja (Solberg i Olweus, 2003). Za određenje djeteta kao žrtve ili počinitelja nasilja korištena je predložena granica incidencije nasilnih događaja od „2 do 3 puta mjesečno“ u prošloj školskoj godini (Solberg i Olweus, 2003). Najčešći oblik nasilja u školama je verbalno nasilje koje se sastoji od nazivanja pogrdnim imenima, vrijeđanja, ismijavanja i zadirkivanja. Taj je oblik nasilja kao najučestaliji prepoznat i od učenika i od roditelja/skrbnika te i od žrtava i od počinitelja nasilja. U obuhvaćenom uzorku, 9, 1% učenika se doživljava žrtvom nasilja, dok 5.7% roditelja/skrbnika doživljava svoje dijete žrtvom. Podudarnost učeničkih i roditeljskih/skrbničkih procjena u slučaju žrtava nasilja je 36%, odnosno čak 64% djece koja se doživljavaju kao žrtve nasilja nije prepoznato od svojih roditelja/skrbnika. Odgovor da se ponašalo nasilnički tijekom prošle školske godine dalo je 5, 2% djece, dok samo 1% njihovih roditelja/skrbnikom doživljava svoje dijete počiniteljem nasilja. Od toga, samo 8% roditelja/skrbnika čije se dijete samo smatra počiniteljem nasilja prepoznaje svoje dijete kao počinitelja nasilja. Podudarnost u percepciji vršnjačkog nasilja učenika i njihovih roditelja/skrbnika je nešto veća kod verbalnog nego fizičkog nasilja i uvijek viša kod žrtava nego kod počinitelja nasilja, neovisno o tipu nasilja. Roditeljska ponašanja i stilovi u maloj mjeri mijenjaju razinu podudarnosti roditeljske/skrbničke i učeničke percepcije nasilja. U radu su razmatrani teorijski uzroci niskog prepoznavanja žrtve i počinitelja nasilja od strane roditelja te praktične posljedice uočenog nesuglasja.

vršnjačko nasilje; djeca; roditelji; Olweus; podudaranje

nije evidentirano