hrvatski

Zapisi Radovana Ivančevića o modernoj arhitekturi – "aktivistička početnica" za mlađe generacije

Među brojnim znanstvenim i stručnim interesima Radovana Ivančevića, ističe se njegovo neumorno zalaganje na istraživanju i promociji hrvatske arhitekture između dva svjetska rata. Motiviralo ga je uvjerenje da dobro poznavanje teoretskih zasada i arhitektonskih realizacija recentne prošlosti treba biti preduvjet suvremenoj arhitektonskoj praksi. Iskustva prethodne generacije, ostvarenja stara tek pola ili četvrt stoljeća, na jednak način kao i „priznati“ spomenici ranijih povijesnih epoha određuju dosegnutu kulturnu razinu domaće sredine, odnosno formiraju kvalitativnu ljestvicu na kojoj i suvremene interpolacije imaju obvezu visoko kotirati. Zagovarajući navedene stavove, Ivančević je razvio široku javnu djelatnost s ciljem podizanja svijesti o neposrednoj baštini, bilo da je riječ o radovima u stručnim časopisima ili tjednicima za kulturu, izložbama, monografijama, sve do reagiranja na neadekvatne intervencije i neprimjereno stanje pojedinih objekata i cjelina. Uputio je izazov struci da izađe iz svoje konformističke pozicije i upusti se u dijalog sa tekućim zbivanjima. Ako je moralna dužnost Radovana Ivančevića i njegove generacije (Čorak, Prelog, Maroević, Premerl, ...) bilo prepoznavanje i očuvanje vrijednosti arhitekture 20-ih i 30-ih godina, danas nam se problematičnom i ugroženom čini arhitektonska i urbanistička ostavština socijalističkog modernizma. Mlađim povjesničarima umjetnosti, konzervatorima i arhitektima Ivančevićevi tekstovi trebali bi biti nezaobilazno štivo prilikom znanstvene interpretacije tog segmenta baštine, utvrđivanja kriterija za zaštitu ili pak projektiranja suvremenih interpolacija, a posebice u senzibilizaciji javnosti bez koje se u današnje vrijeme malo koja inicijativa može pokrenuti.

Radovan Ivančević ; arhitektura ; modernizam ; baštinski aktivizam ; zaštita spomenika

nije evidentirano