hrvatski

Trebamo li čitati rukopise Mladena Barbarića

Književni tekstovi Mladena Barbarića pisani su za njegove osobne, privatne potrebe, a kako je čitav život djelovao kao svećenik, razumljivo je da su prešućeni. U svojim književnim tekstovima u rukopisu, memoarskom tekstu naslova Tikvarija, te pjesničkim zbirkama Pjesme dvanaestorici prvih ribara i Razne, Barbarić piše o Tikvari i „tikvarošima“, koje potom u anakreontsko-srijemskom duhu opjevava u svojim pjesničkim tekstovima sadržanim u dvjema navedenim zbirkama. U tim pjesmama do izražaja dolazi slavlje „životnih“ preokupacija majstora u Tikvari – radosno i veselo raspoloženje majstora popraćeno vinom, šalom i pjesmom, odnosno naglašeno parodiranje prisutnih subjekata u tekstu. Naposljetku, u anakreontskim pjesmama posvećenim grčkim i rimskim bogovima, Barbarić hrabro oživljava vinsko-erotsku prirodu parodijski prikazanih mitoloških božanstava. Govoreći o naravi književnih rukopisa Mladena Barbarića važno je naglasiti da se zbog anakreontski izgrađenih stihova nabijenih humorom i erotikom te postupcima demitologizacije i parodiranja biblijskim motivima njegova poetika približava kontekstu stilskog pluralizma hrvatske moderne književnosti zbog čega je svakako potrebno čitati rukopise ovog srijemskog pisca inače ukalupljenog u romantičarsko-realističke književne okvire.

Mladen Barbarić; katolički svećenik; prešućeni rukopisi; književni tekstovi

nije evidentirano