hrvatski

Andrić i Jovkov - između ironije i idealizacije

Bugarski književni znanstvenici su primijetili određene sličnosti u tekstovima Ive Andrića i Jordana Jovkova, naime oba autora ujedinjuju elemente klasične realističke naracije s nekim modernijim postupcima. Pripovijetke Ćorkan i Švabica i Privatni učitelj dijele neke sličnosti na razini zapleta, ali važnije je to što obje pripovijetke ujedinjuju elemente idealističkog i ironijskog modusa pripovijedanja. Iako su estetski postupci u Jovkovljevoj pripovijetci tradicionalniji od onih u Andrićevoj pripovijetci, odnos rodnih uloga je moderniji – tradicionalni muški herojski identitet je odbačen afirmacijom ideje snažne žene koja spašava ranjivog muškarca. U Andrićevoj pripovijetci idealizirani model ženskosti i aspiracije glavnog junaka prema viteško-herojskom snažno su ironizirane, ali tradicionalni hijerarhijski odnos rodnih uloga nije doveden u pitanje. Obje pripovijetke sadrže određeno epifanijsko iskustvo koje zajedno s patosom ima glavnu ulogu u (re)afirmaciji idealizacijskog modusa.

ironijski modus; idealizacijski modus; melodramatski modus; ironija; parodija; groteska; patos; viteško-romantično; rod

nije evidentirano