hrvatski

Pravni akti i pravna povijest u djelu Franza Vaničeka i u vojnokrajiškoj historiografiji

Pravni akti nesumnjivo su jedna od velikih i nezaobilaznih tema vojnokrajiške historiografije. Gotovo da nema ni jedne sinteze ili monografije, koja se bavi problematikom Vojne krajine, koja se ne poziva na neki od vojnokrajiških pravnih akata. No, s druge strane relativno je malo radova isključivo posvećeno interpretaciji nekog pravnog akta. Iznimku čine rad Ferde Čulinovića “Državnopravni razvitak Vojne krajine (s naročitim osvrtom na Slavoniju)”, objavljen u Radovima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 1969. godine te članak Fedora Moačanina o tzv. Vlaškim statutima objavljen u zborniku radova Vojna krajina. Povijesni pregled – historiografija – rasprave iz 1984. godine, potom nekoliko radova o Osnovnim krajiškim zakonima iz 1807. godine. Jedno od središnjih pitanja koje se pritom postavlja jest: što sve pripada vojnokrajiškim pravnim dokumentima? Ovdje će pažnja biti usmjerena prije svega na temeljne krajiške zakonske akte od vremena regulacije Vojne krajine: Militar Gränitz-Rechten iz 1754. te Osnovne krajiške zakone iz 1807. i 1850. godine. Mnogo je teže napraviti takav popis za razdoblje prije 1750. godine. Najpoznatiji pravni akt u historiografiji za razdoblje do sredine 18. stoljeća su Statuta valachorum iz 1630. godine za Vlahe Varaždinskoga generalata, no njima bi se, slijedeći isti kriterij, mogle pribrojati i druge partikularne krajiške privilegije. Djelo Franza Vaničeka uistinu zaslužuje mnogo pozornosti ne samo zbog svojega opsega te autorove namjere da napiše Spezialgeschichte, kao sveobuhvatnu povijest Vojne krajine u vrijeme kada se ona nalazila pred ukidanjem, nego i zbog činjenice da je on jedan od najcitiranijih vojnokrajiških autora. Kad je riječ o pristupu pravnim dokumentima, Vaniček je nastojao biti što je moguće iscrpniji te vjeran originalnome tekstu, no nedvojbeno je da njegovo „prenošenje“ sadržaja pravnih akta u određenoj mjeri predstavlja i njihovu interpretaciju. U tom smislu treba uzeti u obzir i Vaničeka kao povjesničara koji sam za sebe tvrdi da je tragao za, kako se eksplicitno izrazio, uzročno-posljedičnim vezama i prijelomnim momentima povijesnoga tijeka. Drugo pitanje koje se s tim u vezi otvara, pitanje je zastupljenosti i pristupa problematici pravnih dokumenata u vojnokrajiškoj historiografiji 20. stoljeća i u suvremenosti te otvaranja novih perspektiva u tom istraživačkom području.

Franz Vaniček ; Vojna krajina ; pravna povijest ; hrvatska povijest ; 19. stoljeće

nije evidentirano