hrvatski

Problem znanja a priori u sporu između empirizma i racionalizma

U radu branim tezu da racionalnoj intuiciji kao izvoru opravdanja a priori treba dati važno mjesto unutar epistemologije i filozofije općenito, ali da one unutar okvira racionalističkih i empirističkih teorija nisu adekvatno objašnjene. Stoga veći dio rada posvećujem izlaganju empirističkih i racionalističkih teorija te iznosim glavne probleme s kojima se te teorije suočavaju. Empirističke teorije, odričući intuicijama status izvora opravdanja a priori gube na plauzibilnosti svojih objašnjenja na koji način određene propozicije znamo neovisno o iskustvu, bilo da se radi o umjerenoj ili radikalnoj verziji empirizma. Racionalističke teorije, s druge strane, koristeći se primarno apriornim metodama „u naslonjaču“ ne uspijevaju na adekvatan način objasniti što su intuicije, kako one funkcioniraju, te odgovoriti na pitanje zašto bismo ih smatrali izvorom znanja a priori, odnosno onima koji nas vode istinitim vjerovanjima. Dakle, najveći problem u suvremenoj epistemologiji je činjenica da opravdajni status samih intuicija kao izvora opravdanja a priori i metode na koju se filozofi u svojoj argumentaciji pozivaju, nikada nije u dovoljnoj mjeri razjašnjen. Također argumentiram da zbog mnogobrojih svojstava koja se standardno pripisuju intuicijama trebamo provesti razlikovanje između barem dvaju tipova intuicija, naime filozofske (klasifikacijske) i racionalne intuicije. Glavni razlog koji ističem u prilog predloženom razlikovanju je činjenica da racionalisti tipično definiraju racionalnu intuiciju putem svojstava nužnosti i apstraktnosti. Argumentirala sam da kod prve, za razliku od druge, nije sasvim jasno da ima propozicijski sadržaj koji je nužan, niti da njome zahvaćamo apstraktne predmete te da nisu pouzdane kao, primjerice, matematičke i logičke intuicije koje su paradigmatski primjeri racionalne intuicije. Također nije jasno u kojoj mjeri kod klasifikacijskih intuicija iskustvo igra omogućujuću odnosno evidencijsku ulogu pa stoga tvrdim da na pitanje koju vrstu dokazne građe prvog reda intuicije dodjeljuju: empirijsku ili a priori, nema jednoznačnog odgovora ukoliko se ne provede razlikovanje između klasifikacijske i racionalne intuicije. Zbog navedenih nedostataka u empirističkim i racionalističkim razjašnjenjima racionalne intuicije i intuicija općenito, u radu argumentiram da se racionalna intuicija kao izvor opravdanja a priori najbolje može objasniti i braniti sa stajališta umjerenog epistemološkog naturalizma i kreposnog reliabilizma, odnosno da je jedino iz tog aspekta moguće dati adekvatno objašnjenje racionalne intuicije. Umjereni naturalizam shvaćam kao epistemološku 233 doktrinu koja ne uključuje stav da epistemologija jest ili bi trebala biti, grana psihologije ili neke druge znanosti. Argumentirala sam da je umjereni naturalizam kompatibilan s pretpostavkom o postojanju opravdanja a priori jer može dozvoliti da osim empirijskog postoji i apriorno opravdanje. Smatram da nam empirijska istraživanja mogu pomoći u rasvjetljavanju mnogih pitanja, poput onih što su intuicije, na koji način funkcioniraju, koji su procesi odgovorni za stvaranje intuitivnih vjerovanja, te možemo li ih smatrati izvorom opravdanja tj. vode li nas intuicije istinitim vjerovanjima. Na ova se pitanja ne može odgovoriti „iz naslonjača“, a empirijske informacije o opravdajnom statusu racionalne intuicije drugog reda automatski ne čine njen opravdajni status prvog reda empirijskim, kao što to racionalisti često sugeriraju. Smatram da je intuicije najbolje shvatiti u minimalističkom smislu kao nedoksastička, spontana, neinferencijska stanja, odnosno privučenosti na pristanak na određenu propoziciju ili sklonosti vjerovanju gdje se ta privučenost (ili sklonost) temelji na razumijevanju same propozicije. Za objašnjenje intuicija nije nam potrebno novo stanje sui generis, kao što to neki racionalisti tvrde, jer njihova objašnjenja uključuju standardno svojstvo poput pouzdanosti procesa proizvodnje vjerovanja koje se manifestira kroz epistemičku kreposti. Dakle, prilikom razjašnjenja racionalne intuicije smatram da je kreposni reliabilizam najbolja teorija. Dakle, dok su intuicije sklonosti (privlačnosti) kao jedan vid manifestiranja neke epistemičke kreposti odnosno dispozicije, ipak ne zastupam dispozicionalističku teoriju jer intuicije ipak nisu identične sa samom dispozicijom čija su manifestacija.

opravdanje a priori; racionalna intuicija; empirizam; racionalizam; kreposni reliabilizam

nije evidentirano