hrvatski

Rizici, posljedice i sprječavanje terapijskih pogrešaka u zdravstvenoj skrbi pedijatrijskih pacijenata

Terapijske pogreške najčešći su način na koji se može naškoditi djetetu tijekom zdravstvene skrbi, ali ih je najlakše spriječiti. Djeca su zbog specifičnosti razvoja i fiziologije izložena puno većem riziku smrti zbog terapijskih pogrešaka od odraslih pacijenata. Terapijske pogreške mogu se pojaviti u bilo kojoj fazi propisivanja, pripreme, primjene i nadzora. U pedijatriji, faza propisivanja terapije povezana je s najviše pogrešaka, i to obično u fazi doziranja. Identificirane su grupe djece „najranjivije“ na terapijske pogreške: mlađa od 2 godine, liječena u jedinicama intenzivne skrbi (osobito neonatalne), ambulantno zbrinjavana djeca (naročito ozbiljno bolesni, između 04 i 08 sati ujutro ili tijekom vikenda), na kemoterapiji, na intravenskoj terapiji, djeca kojoj nije evidentirana tjelesna težina. Prema istraživanjima, ključnu odgovornost za sigurnost djeteta u terapijskim postupcima imaju medicinske sestre jer najčešće pripremaju i primjenjuju terapiju djeci, te su posljednja potencijalna zapreka između terapijskih pogrešaka i ozbiljnih posljedica za dijete. Cilj nam upozoriti na moguće rizike i posljedice terapijskih pogreški kao i naglasiti važnost primjena mjera sprječavanja. Nekoliko je praktičnih koraka za sprječavanje terapijskih pogrešaka u pedijatrijskom liječenju: a) prijavljivanje učinjene terapijske pogreške (pruža važne informacije o njihovom daljnjem sprječavanju), b) poznavanje svih osobitosti propisanog lijeka prije primjene, c) precizna potvrda podataka o djetetu prije primjene lijeka, d) provjera propisane terapije i jasna komunikacija profesionalaca koji sudjeluju u terapijskim postupcima, e) minimalizacija odvraćanja pozornosti u fazama propisivanja, pripreme i primjene terapije, f) individualizirani i cjeloviti pristup djetetu i obitelji, jasna komunikacija i uključivanje obitelji u proces zdravstvene njege djeteta. Pedijatrijske medicinske sestre uz specifična znanja i vještine terapijskih postupaka moraju biti svjesne važnosti maksimalnog opreza i potencijalnih opasnosti. Obvezne su sigurno primijeniti „pravi lijek“ „pravom djetetu“ u „pravoj dozi“ u „pravo vrijeme“ i na „pravi način“, te nadzirati dijete, poznajući moguće nuspojave i posljedice primijenjene terapije.

Terapijske pogreške; dijete

nije evidentirano