hrvatski

Promjene broja parvalbuminskih interneurona u korteksu miševa s isključenim jednim ili oba gena za sijalotransferaze St3Gal2 i St3Gal3

Neurone moždane kore dijelimo na piramidalne i nepiramidalne, koje još nazivamo interneuronima. Interneurone još nazivamo i neuronima lokalnih krugova zbog njihova kratkog aksona. Glavni neurotransmiter im je GABA te su oni inhibicijski neuroni. Razlikujemo ih po morfologiji dendrita, te po ciljajućoj domeni na drugim neuronima. U radu smo usporedivali broj interneurona u četiri različite regije korteksa mišjeg mozga: motoričkoj, somatosenzoričkoj, vidnoj i slušnoj regiji. Miševi su se genetički razlikovali po tome što su imali isključen jedan ili oba gena za sijalotransferaze, St3Gal2 i St3Gal3, a rezultate smo usporedili sa genetski nepromijenjenim miševima, WT. Sijalotransferaze su enzimi iz porodice glikoziltransferaza koji dodaju sijalinsku kiselinu oligosaharidima. Šest gena odgovorno je za sintezu šest enzima alfa 2-3 sijalotransferaza, a to su St3Gal1 do St3Gal6. Geni St3Gal1 do St3Gal4 su odgovorni za sintezu enzima koji sudjeluju u sintezi GD1a i GT1b. Interneurone smo imunohistokemijskim metodama obilježavali protutijelima na parvalbumin - kalcij vezajući protein. Rezultati su pokazali kako u motoričkoj regiji svi genetski modificirani miševi imaju smanjeni ukupni broj neurona, dok je broj parvalbuminskih interneurona kod DKO povećan, a kod druga dva genetski modificirana miša smanjen. U primarnoj senzoričkoj regiji genetski modificirani miševi imaju povećan broj ukupnih u usporedbi s WT miševima, dok je broj parvalbuminskih interneurona povećan kod DKO miševa, a kod onih s isključenim St3Gal2 i St3Gal3 genom smanjen. U primarnoj vidnoj regiji uočili smo da DKO i St3Gal3 imaju smanjen ukupni broj neurona u usporedbi s WT, dok oni s isključenim genom St3Gal2 imaju najveći broj neurona. Što se tiče broja parvalbuminskih interneurona, svi genetski modificirani miševi imaju značajno smanjen broj u usporedbi s WT miševima. Ukupan broj neurona u slušnoj regiji je smanjen kod svih genetski modificiranih miševa, a broj parvalbuminskih interneurona je značajno smanjen kod St3Gal2 miševa, a blago povećan kod DKO miševa.

gangliozidi; interneuroni; parvalbumin; geni za sialiltransferaze

nije evidentirano