hrvatski

Psihosocijalni aspekti skrbi umirućeg djeteta

Koncept umirućeg djeteta prije roditelja u našem je društvu nezamisliv i nepodnošljiv. Djeca, unatoč napretku medicinskih spoznaja i sniženju mortaliteta, ipak umiru. Proces i tijek umiranja djeteta ekstremno je stresan i ponekad vrlo dugačak put kojim prolazi dijete i njegova obitelj. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) definira pedijatrijsku palijativnu skrb kao aktivnu, cjelovitu skrb o djetetovu tijelu, umu i duhu, te uključuje kontinuiranu potporu roditeljima, braći, sestrama, vršnjacima. Djecu često ne možemo izliječiti, ali im možemo ublažiti bol i patnju. Da bi se u tome uspjelo, mora se uz ublažavanje tjelesnih simptoma rješavati i psihosocijalne potrebe i probleme. Psihološki problemi se često ne prepoznaju i ne liječe. Suvremeni psihosocijalni aspekti u pedijatrijskoj palijativnoj skrbi bave se psihološkim i emocionalnim stanjem umirućeg djeteta i njegove obitelji/skrbnika. Tim za pedijatrijsku psihološku palijativnu skrb (PPPS) je multidisciplinaran te se uz pedijatra i medicinske sestre uključuje i druge profesionalce kao psihologe, socijalne radnike, savjetnike. Važno je dobro organizirati psihosocijalnu skrb u cilju pružanja podrške umirućoj djeci i njihovim obiteljima, prevenirati i liječiti psihološke poremećaje te poboljšati kvalitetu života umirućeg djeteta.

Umiruće dijete; Psihosocijalna potpora djetetu i obitelji

nije evidentirano