hrvatski

Intertekstualnost u hrvatskoj drami druge polovice 20. stoljeća (Tipologija)

U ovom radu autori analiziraju korpus hrvatske drame iz druge polovice 20. st. te svoje tumačenje temelje na tipologiji Helene Peričić (četiri osnovna načina primjene intertekstualnih poticaja: intetekstualnost u užem smislu, mitološko-religijski tip, metonimijski tip, te citatnost i aluzivnosti). Zadaća ovoga rada nije bila samo u obrazloženju motrenoga dramskog stvaralaštva u odnosu prema tekstovima iz stranih književnosti, već i da se utvrdi njihovo zrcaljenje kulturnoga i povijesnoga konteksta u kojima su dramski tekstovi nastali. Sastavnice motrenoga korpusa (od Matkovića, Krleže i Brešana, do Šoljana, Gavrana i Brumeca)nerijetko su odraz ili prosvjed spram društvenim, svjetonazorskim pa i ideološim okolnostima i silnicama. Rad sadrži prilog s (A.) Tipologijom primijenjenih postupaka u drami vezano za intertekstualnost, pregled (B.)Nekih primjera s obzirom na tipologiju postupaka, te (C.) Tipologiju drama s religijskim i biblijskim elementima.

hrvatska drama ; druga polovica 20. st. ; političko ; polemičko ; subverzivno ; ideologija

nije evidentirano