hrvatski

Kulturni identitet grada Osijeka devedesetih godina 20. stoljeća - paradoks prostora

Osijek je grad jakih kulturoloških projekata. U ratnim uvjetima Domovinskoga rata kulturno djelovanje bilo je vrlo snažno i raznoliko u multimedijalnom ispisu. Odgovor kulturom na rat obilježio je širi slavonski prostor, ali ovaj je rad usmjeren na prostor najvećeg slavonskog grada - Osijeka. Rad će prikazati projekte i autore medijski prepoznate u Kultu, podlistku Glasa Slavonije i časopisu Književna revija. Projekti će biti prikazani u kontekstu književnosti, likovne i glazbene umjetnosti i njihovu doprinosu kulturološkome prostoru. Osječko ratno pismo složene je identitetne gramatike - označava kulturološke povijesne tragove u riječi, slici, zvuku i pokretu. Uobličena je nova kulturna scena koja je svojom energijom djelovala na punom radnom opstanku prostora grada. Afirmiran je prostor urbane kulture. Isprepletene su medijske i izvorne žanrovske označice. Paradoks prostora očituje se u jakim kulturološkim projektima u teškom i dramatičnom razdoblju za prostor grada, za slavonski kao i za cjelokupni hrvatski prostor. Povijesni kulturologijski izvori u susretu su sa suvremenošću ustrojstva moderniteta kao ogleda o sebi, o identitetu. Osijek, predratno zakočen komunističkim nadzorom nad slikom ustanova u kulturi, umjetnosti, masmedijima, u ratu se slavonično osvješćuje, njegovi se znanstvenici i kulturni djelatnici zalažu za zavičajne kroatistične projekte. Osijek je medijskim ustrojem djelovao metropolski, bez autoritarnosti, visoko samokritično, a dobrim dijelom i radi Glasa Slavonije.

Osijek ; 1990-e ; Domovinski rat ; Kult ; kulturološki projekti

nije evidentirano