hrvatski

Suvremena hrvatska i makedonska kratka priča

Kratka priča, najpopularniji književni diskurs posljednja dva desetljeća 20. stoljeća, na ulasku u novo tisućljeće ulazi u antologijske nizove vrlo različitih prirediteljskih koncepcija. Antologije hrvatskih kratkih priča izlaze u prirediteljskoj koncepciji Miroslava Šicela, Krešimira Bagića, Jagne Pogačnik, Tomislava Sabljaka i Miljenka Jergovića. Antologiju suvremene makedonske kratke priče za hrvatsku recepciju priredile su Angelina Banović Markovska i Vesna Mojsova Čepiševska. Kratka se priča od početka 20. stoljeća predstavlja kao idealna forma za predstavljanje Zeitgeista (duha vremena). Ona je književni i kulturološki trend. U komparativnom književnom instrumentariju kratke su priče vrlo slične i nema razlika u odnosu na prostor nastajanja. Razlike nalazimo u kulturološkome kontekstu koji je inicirao jaku tematsku razlikovnost prema prostoru i vremenu nastajanja. Rad pokazuje obilježja kratke priče u dvjema slavenskim književnostima, hrvatskoj i makedonskoj književnosti, njihove sličnosti i razlike, teme, individualne kanone, likove, identitete, odgovore na zbilju i svakodnevicu, odnos prema ironiji, utjecaju medija, kontekst grada, odnos prema povijesti. Kulturološki je vrlo značajna kratka priča u komunikaciji slavenskih i europskih književnosti. Kratak, komunikativan i lako recepcijski prihvatljiv diskurs ujedinjuje europski kulturni prostor - povezuje pisce, izdavače i pokreće prevoditelje.

kratka priča ; suvremena hrvatska književnost ; suvremena makedonska književnost

nije evidentirano