Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

Frangeš i kajkavština (CROSBI ID 214646)

Prilog u časopisu | pregledni rad (znanstveni) | međunarodna recenzija

Lončarić, Mijo Frangeš i kajkavština // Fluminensia, 25 (2013), 2; 165-175

Podaci o odgovornosti

Lončarić, Mijo

hrvatski

Frangeš i kajkavština

Ivo Frangeš smatrao je da su tri najvažnija djela hrvatske književnosti Judita Marka Marulića, Smrt Smail-age Čengića Ivana Mažuranića i Balade Petrice Kerempuha Miroslava Krleže. Sva su tri djela u stihu, pripadaju različitim važnim razdobljima hrvatske književnosti i povijesti, a posebno je značajno što su u njima zastupljena sva tri narječja hrvatskoga jezika, svako na svoj specifičan način. Razlika je i u tome što su prva dva djela, Marulićevo „čakavsko“ i Mažuranovićevo „štokavsko“, stvorena na književnom jeziku svojega vremena, s različitim dijalektnim osnovicama, dok treće pripada dijalektalnoj književnosti, specifičnom Krležinom kajkavskom idiomu. Frangeš se nakon obimne rasprave o dijalektalnoj hrvatskoj književnosti između dvaju ratova (npr. Petar Prpić: Književni regionalizam u Hrvata, 1936.), poslije II. svjetskog rata, u novoj Jugoslaviji, među prvima, nakon Brozovića, pozabavio teoretskim pitanjem – dijalekt u hrvatskoj književnosti (1970.). Frangeš o Baladama nije posebno pisao, kao ni o drugim kajkavskim korpusima, nego u okviru pregleda Krležine poezije dok o Galoviću piše u studiji Književni opus Frana Galovića u korpusu hrvatske književnosti. U svojoj je Povijesti prikazao i kajkavske nedijalektalne književnike (koji pišu na književnom jeziku, samo kajkavske osnovice) i dijalektalne. Od nedijalektalnih književnika izdvaja Zrinskog, Frankopana, Habdelića, Brezovačkog. U modernoj ima posebno poglavlje Rascvat dijalektalne poezije, u kojemu piše o dijalektalnim kajkavskim književnicima: Domjaniću, Galoviću i Paviću. Bez obzira na jezik i književni izraz Frangeš ravnopravno vrednuje književne umjetnike koji su pisali na književnim jezicima, kako sa štokavskom, tako i s neštokavskom osnovom (s čakavskom i kajkavskom), i one koji pripadaju dijalektalnoj književnosti, polazeći od umjetničke vrijednosti i mjesta u hrvatskoj književnosti. Normalne su drukčije ocjene nekih književnika nego u drugih autora, ali privlače pažnju kad se radi o dijalektu. Uočljivo je da Frangeš uopće ne govori o štokavskoj dijalektalnoj poeziji.

frangeš; hrvatska dijalektalna književnost; kajkavsko narječje

Rad je napisan za izlaganje na Simopziju "Iv0 Frangeš, život i djelo."

engleski

Frangeš and the kajkavian dialect

nije evidentirano

Frangeš; Croatian dialectal literature; kajkavian dialect

nije evidentirano

Podaci o izdanju

25 (2)

2013.

165-175

objavljeno

0353-4642

Povezanost rada

Filologija

Poveznice
Indeksiranost