hrvatski

Bezvremenost i svevremenost cjeline kod da Vincija i Guberine

Izreka "Veliki umovi razmišljaju jednako" dobro je poznata zapadnoj civilizaciji. Ipak, valjalo bi ovdje dometnuti "kroz vrijeme". U radu se pokušavaju naći poveznice dva "renesansna" uma koja su u nekom segmentu obilježila vrijeme u kojem su živjela i ostavila u nasljeđe bogatstvo ideja koje ostaju inspiracija ljudima narazličitijih interesa - Leonarda da Vincija i Ptera Guberine. Oba su čovjeka obilježena iznimnim načinom promišljanja svijeta i ćivota oko sebe te interesa širokog spektra. Iako u prvi plan svojih istraživanja da Vinci stavlja vid, a Guberina sluh, sve druge osjete stavljaju u neraskidivu cjelinu s onima kjima daju prvestvo. Ideja i promišljanje o tome kako nešto vidjeti ili čuti za obojicu je iznimno zanimljiva. Uvid u neviđeno ili neizrečeno golim okom ili zdravim uhom ono je što karakterizira djelovanje obojice. Preneseno u verbotonalnu priču, mimika i geste, dakle, vidni kanal, lingvistika je govora u slušnome kanalu. Obojica vide ljudsko tijelo kao cjelinu. Današnja istraživanja različitih područja ljudskoga djelovanja pokazuju koliko su bezvremenske i svevremenske ideje ova dva, stoljećima udaljena, uma.

da Vinci, Guberina, cjelina, verbotonalna metoda

Rad je objavljen na hrvatskom i engleskom jeziku u istoj knjizi. Engleska verzija rada nalazi se na str. 69-74.