hrvatski

Psihološki aspekti nezaposlenosti – individualna i društvena perspektiva

Posljednje desetljeće karakteriziraju intenzivne promjene u organizaciji rada. Društveni znanstvenici njihov uzrok vide u brzom tehnološkom napretku i globalizaciji te ekonomskoj stagnaciji i recesiji. Ove globalne društvene pojave postavile su nove zahtjeve pred radne ljude. Povećao se broj ugovora na određeno vrijeme, honorarnih i neprijavljenih poslova te su se povećali zahtjevi za fleksibilnošću. Na individualnoj razini, ove promjene prate neka nova iskustva i pritisci koji radni život ljudi čini stresnim. Prije svega, povećao se doživljaj nesigurnosti posla i napora za zaposlene, a sve veći broj ljudi prolazi iskustvo gubitka posla i nezaposlenosti. Hrvatska spada u krug evropskih zemalja s najvišom stopom nezaposlenosti stagnacijske prirode koju prati jedna od najnižih stopa ukupne zaposlenosti radno sposobnog stanovništva. Ovaj društveni kontekst ima značajan utjecaj na dobrobit ljudi i njihovu radnu motivaciju te postavlja nove izazove pred psihologe. Potrebne su intervencije koje za cilj imaju očuvati dobrobit ljudi te unaprijediti njihovu radnu efikasnost kako na individualnoj, tako i na organizacijskoj i društvenoj razini. Sustavna istraživanja psihosocijalnih aspekata nezaposlenosti provode se u Hrvatskoj od 2003. godine. Uz podršku 33. Pokazalo se da su radno preopterećenje (pretjerani zahtjevi posla) i nesigurnost posla najintenzivniji izvori stresa za suvremenog čovjeka. Ova dva izvora stresa su međusobno povezana. Ekonomska kriza, odnosno recesija koja je posljednjih godina pogodila razvijene zemlje imala je za posljedicu rast nezaposlenosti, ali i povećanje zahtjeva posla za zaposlene. Podaci koji se prikupljaju na makro razini pokazuju da u evropskim zemljama u kojima je najviša stopa nezaposlenosti, a među njima je i Hrvatska, zaposleni u prosjeku rade veći broj sati tjedno od zaposlenih u zemljama s niskom stopom nezaposlenosti poput Danske ili Austrije. Na prvi pogled to zvuči apsurdno – tamo gdje je najveći broj nezaposlenih, najveći je i broj prekovremenih sati kod zaposlenih. No, to nije čudno: zapravo su oba fenomena simptom ekonomske krize odnosno neefikasnosti organizacije rada na društvenoj razini. Dakle, na općenitoj razini, društvene promjene poput brzog razvoja tehnologije, globalizacije i ekonomske krize povećale su zahtjeve posla za većinu zaposlenika i stopu nezaposlenosti u mnogim zemljama, pa možemo reći da su preopterećenost na poslu i nesigurnost tog istog posla globalni i intenzivni izvori stresa za suvremenog radnog čovjeka. Doživljaj nesigurnosti posla, odnosno radne neizvjesnosti, specifičan je izvor stresa negativno povezan s radnom motivacijom i učinkom mjerenim na individualnoj i organizacijskoj razini. Iako se u nekim situacijama ne može prevenirati, postoje metode kojima se smanjuju negativni učinci nesigurnosti posla na radnu motivaciju i zdravlje ljudi. Gubitak posla izrazito je stresni događaj, a procjena njegove ireverzibilnosti povezana je s negativnim posljedicama na psihičko i fizičko zdravlje. Nezaposlenost prati pad u psihičkom i fizičkom zdravlju, psihološka, socijalna i financijska deprivacija, a dugotrajnu nezaposlenost i socijalna isključenost. Zbog toga su zdravlje, ali i radne kompetencije nezaposlenih osoba posebno ugrožene. I u situaciji smanjene ponude poslova, potrebne su psihološke intervencije usmjerene na očuvanje radnih sposobnosti nezaposlenih. U predavanju će biti ukratko opisane teorije koje objašnjavaju prirodu doživljaja koji prate naporne poslove, nesigurnost posla i nezaposlenost te omogućuju razumijevanje njihovih posljedica na dobrobit i radnu motivaciju. Sažeto će biti prikazani ključni nalazi brojnih istraživanja ; oni će biti polazište za opis izazova koji stoje pred psiholozima te će biti iznesene preporuke intervencija na organizacijskoj i društvenoj razini.

nezaposlenost; strategije suočavanja s gubitkom posla; psihološka dobrobit

nije evidentirano