hrvatski

Organizacijski model ublažavanja rizika potresne povredljivosti javnih zgrada

U ovom radu predstavlja sveobuhvatni model za umanjenja rizika koji se javljaju uslijed ne usklađenosti postojećih karakterističnih zgrada izgrađenih u razdoblju od 1860-1920., koje mogu biti izložene potresnim. U okviru predstavljenoga modela predlaže se metoda procjene potresne povredivosti zgrada, procjene vjerojatnosti i veličina očekivanih šteta, preporučuju se tehnologije ojačanja zgrada, te se zaključno predlaže model za procjenu isplativosti provedbe ojačanja i/ili popravka zgrada. Model je predviđen na način koji omogućuje učinkovit procjenu velikog broja zgrada, te s toga se na ovaj način ne zadovoljavaju samo potrebe državnih projekata većih razmjera, već i interesi i potrebe manjih i/ili privatnih investitora. Iako su poneke smjernice definirane već u Eurokodu, odluka o načinu upravljanja opasnostima koje predstavljaju postojeće zgrade prepuštene su nacionalnim dodacima, koji se u pravilu ne bave ovim problemom. Zbog ovakve definicije u okvirima EN veliki broj država nema unificiran pristup procjeni potresne ugroženosti zgrada, koje su propisani normama, niti kojim bi se omogućavao sustavan pristup procjeni stanja. Ovakav slučaj je evidentiran i kod onih koji su opetovano izloženi neizbježnom djelovanju potresa. Tako je ova odluka za ojačanjem i osiguranjem kapitala kojeg predstavljaju nekretnine ostavljen samo onim poduzetnicima koji u ovom pothvatu mogu uvidjeti vlastitu dobrobit. Sustavnim umanjenjem rizika od potresne povredivosti postojećih zgrada, ili barem kod zgrada kritične infrastrukture, osiguravali bi se ciljevi održivog razvoja države, te povećala sigurnost građana. Više od trećine zgrada u seizmički aktivnim područjima Europe je izgrađeno prije nego su propisane protu potresne mjere, te se s toga mogu smatrati povredljivim na intenzivnije potrese. Većina ovih nema niti mogućnost unificirano pristupiti procjeni potresne povredivosti svojih zgrada. S ovim na umu, ovim radom se predstavlja model kojim se omogućuje sustavan pristup umanjenju rizika od posljedica potresno povredljivih zgrada. Model je izveden tako da zadovoljava potrebe kako državne kritične infrastrukture, tako i potrebe privatnih i korporativnih interesnih sudionika. Modelom se razdvajaju zgrada osjetljive na potres od zgrada koje to nisu. Model rezultira sugestijom intervencije u zgradu koja predstavlja najveću razinu rizika, te ima najbolji odnos isplativosti. Sugestija dobivena kao rezultat modela dobiva se kao rezultat probabilističke analize rizičnosti, troškova intervencije i umanjenja rizičnosti. Ideja postavljanja jedinstvenih principa kategorizacije, procjene potresne povredljivosti i ojačanja u sustavni model postoji već više od 30 godina, no mogućnost postavljanja modela kojim bi se omogućila kategorizacija zgrada prema isplativosti njihovog ojačanja nije bila istraživana. Ovim novim modelom omogućuje se precizno i fokusirano investiranje u ojačanje zgrada. Potencijalna primjena ovog modela moguća je za državnu i privatnu namjenu. U svijetu postoji nekoliko sustavnih pristupa koji se bave procjenom potresne ugroženosti zgrada, kao na primjer SIA2018 (Švicarski standard), no ovaj je namijenjen samo za potrebe Švicarske, čime je neprimjenjiv u drugim okvirima. Nešto drugačiji pristup je korišten u SAD-u (Standardi za iznajmljene zgrade i zgrade u državnom vlasništvu), no ovaj standard primjenjiv je samo u državne svrhe. U ovom radu je razvijen jedinstven pristup umanjenju rizika od potresne povredljivosti zgrada, pružajući investitoru jasan uvid u stanje svake pregledane zgrade, čime se omogućuje ciljano investiranje u zgrade ili skup zgrada koji predstavljaju najisplativiju varijantu. Ovim doktorskim radom znanosti se predstavlja metodologija sustavne procjene i postavljanja prioriteta među zgradama, razvijena specifično za zidane zgrade, a prilagodljiva za bilo koji drugi tip konstrukcije. Uz ovu inovaciju, predstavljena je nova metoda procjene potresne otpornosti zidanih zgrada. Također je predstavljena metoda odabira tehnologija ojačanja, a uzimajući u obzir principe primjene tehnologije, njene karakteristike i troškove. Predstavljen je i nov način procjene isplativosti ojačanja i popravka zgrada. U okviru rada predložene su i promjene u zakonskim okvirima, kojima se omogućuje jednostavnija i brža provedba projekata ovog tipa. Na osnovu prethodnih činjenica, ovaj rad predstavlja jedinstveni doprinos znanosti i struci.

organzacijski model ; ublažavanje rizika ; potres ; zidane zgrade

nije evidentirano