engleski

Genetic polymorphism of Apo A5 and liver lipase and markers of oxidative stress and endothelial dysfunction

Kardiovaskularne bolesti su danas vodeći uzročnik pobola i smrti kako u razvijenim zemljama svijeta tako i u Hrvatskoj. Jedan od potencijalnih čimbenika rizika je postprandijalna hipertrigliceridemija. Novija istraživanja ukazuju da bi postprandijalna hipertrigliceridemija mogla biti povezana s oksidacijskim stresom, sistemskom upalom i endotelnom disfunkcijom. Ciljevi ovog istraživanja su bili ispitati: učinak kaloričnog obroka na biokemijske parametre, biljege upale, oksidacijskog stresa i endotelne disfunkcije u skupini zdravih muškaraca ; učestalost -1131T/C polimorfizma APOA5 gena i -250G/A promotorskog polimorfizma gena za jetrenu lipazu u skupini zdravih muškaraca i bolesnika sa šećernom bolesti tipa 2 ; povezanost učinka postprandijalne hipertrigliceridemije na koncentraciju biljega od interesa s ispitivanim polimorfizmima ; i povezanost učinka postprandijalne hipertrigliceridemije na koncentraciju biljega od interesa s demografskim i antropometrijskim značajkama te anamnestičkim podacima ispitanika. U istraživanje su uključena 102 zdrava muška dobrovoljca. Svi ispitanici su konzumirali kalorični obrok (823 kcal, 46, 2 g masnoće, 34, 7 g proteina, 63, 9 g ugljikohidrata). Koncentracije glukoze, ukupnog kolesterola, triglicerida, HDL- kolesterola, LDL-kolesterola, mokraćne kiseline, hsCRP-a, TAS-a i ICAM-1 su izmjerene natašte i postprandijalno, dok je koncentracija HbA1c izmjerena natašte. U uzorcima krvi koji su prikupljeni natašte su određeni i polimorfizmi ispitivanih gena. U kontrolnu skupinu je uključeno 50 bolesnika sa šećernom bolesti tipa 2, koji nisu konzumirali kalorični obrok i krv im se uzorkovala jedanput za određivanje ispitivanih polimorfizama. Koncentracija triglicerida izmjerenih postrandijalno je bila značajno povišena (2, 4 (1, 9 - 3, 3) vs. 1, 4 (1, 1 - 2, 1) mmol/L, P < 0, 001) u skupini ispitanika. Prosječno povećanje koncentracije triglicerida izmjerenih postprandijalno bilo je 1, 0 ± 0, 7 (65%). Pronađena je značajna razlika u koncentraciji glukoze (P = 0, 017) te u koncentraciji mokraćne kiseline, HDL- kolesterola, LDL-kolesterola, TAS-a i ICAM-1 (P < 0, 001) izmjerenih natašte i postprandijalno u skupini ispitanika. Međutim, ove razlike su bile unutar granica analitičke nepreciznosti. Pozitivna obiteljska anamneza za hipertenziju i akutni infarkt miokarda su bile značajno povezane s razlikama u koncentraciji triglicerida izmjerenih postprandijalno. Koncentracije drugih biljega nisu bile značajno promijenjene 3 sata nakon obroka. S obzirom na prisutnost ispitivanih polimorfizama APOA5 gena i gena za jetrenu lipazu, nije pronađena razlika u koncentraciji triglicerida izmjerenih postprandijalno. Postprandijalna hipertrigliceridemija ne dovodi do promjene u koncentraciji biokemijskih biljega, biljega upale, oksidacijskog stresa i endotelne disfunkcije. Nadalje, nema razlike u raspodjeli genotipova niti u raspodjeli alela ispitivanih polimorfizama između skupine zdravih muškaraca i bolesnika sa šećernom bolesti tipa 2. Ispitivani polimorfizmi nisu povezani s različitom koncentracijom triglicerida, biljega upale, oksidacijskog stresa i endotelne disfunkcije nakon kaloričnog masnog obroka. Međutim, obiteljska anamneza za hipertenziju i akutni infarkt miokarda se dovode u vezu sa značajno povišenom koncentracijom triglicerida izmjerenih postprandijalno.

postprandijalno stanje; lipemija; trigliceridi

nije evidentirano