Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Leksikon hrvatske heraldike – hrvatski heraldičari (6): Vjera Bojničić-Zamola (1883. – 1963.) (CROSBI ID 214442)

Prilog u časopisu | stručni rad

Galović, Tomislav Leksikon hrvatske heraldike – hrvatski heraldičari (6): Vjera Bojničić-Zamola (1883. – 1963.) / Lexicon of Croatian Heraldry – Croatian Heraldists (6): Vjera Bojničić-Zamola (1883–1963) // Grb i zastava, VIII (2014), 16; 3-4

Podaci o odgovornosti

Galović, Tomislav

hrvatski

Leksikon hrvatske heraldike – hrvatski heraldičari (6): Vjera Bojničić-Zamola (1883. – 1963.)

Hrvatska akademska i heraldička slikarica i grafičarka Vjera Bojničić (Bojničić Kninska, Bojničić-Zamola) rođena je u Zagrebu 27. I. 1883. godine u plemićkoj obitelji Bojničić Kninski, i to kao dijete Franjice (r. pl. Hirling) i Ivana pl. Bojničića Kninskog, uglednog hrvatskog povjesničara, arhivista i heraldičara. Imala je dva brata, Stjepana koji je bio dramski umjetnik, i Ivana, po struci doktora prava. Slikarstvo je studirala od 1902. do 1906. godine na Kunstschule für Frauen u Beču kod Tine Blau i Hansa Tichyja. Akademske godine 1906./1907. započela je i studij Kulture na Mudroslovnom fakultetu Sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu. Grafiku (bakropis i drvorez) polazila je u privatnoj školi Tomislava Krizmana u Zagrebu. Dobrostojeća obitelj omogućila joj je kvalitetnu likovnu naobrazbu i studijska putovanja po Italiji, Njemačkoj i Belgiji te posjet tamošnjim galerijama. Od 1936. do 1943. godine kao knjižničar i voditelj grafičke zbirke radila je u Kraljevskom hrvatsko-dalmatinsko-slavonskom zemaljskom arkivu/Kraljevskom državnom arhivu/Hrvatskom državnom arhivu (danas Hrvatski državni arhiv) u Zagrebu. Prema ocjeni likovnih kritičara afirmaciju je doživjela svojim grafikama, portretima i dekorativnim drvorezima. Također se istaknula u izradi znakova vlasništva na knjizi ex-libris (sadrži ime ili inicijale vlasnika te sliku, ukras ili grb s geslom i sl.) sudjelujući 1929. godine i na međunarodnim izložbama u Zagrebu, Krakovu, Poznanu, Lublinu, Lavovu i Pragu. Slikala je i razglednice s heraldičkim motivima. Prema istraživanju O. Maruševski samostalno je izlagala u Münchenu (1914.) i Zagrebu (1919. i 1922.), a skupno na izložbama Društva umjetnosti (od 1902.), ''Lade'' (Zagreb 1908., Beograd 1912. i 1922.), ''Medulića'' (Zagreb 1910.), te na izložbama umjetničkog obrta škole svoga učitelja T. Krizmana u Zagrebu 1911. i Budimpešti 1912. godine. Sudjelovala je i na međunarodnim grafičkim izložbama u Zagrebu 1914. i Firenci 1927., potom na izložbi hrvatskih umjetnika u Osijeku 1916., na Proljetnom salonu u Zagrebu 1917. i na izložbama Kluba likovnih umjetnica (1928. – 1940.), te na Pola vijeka hrvatske umjetnosti (Zagreb 1938.). U suradnji s jugoslavenskim grafičarima 1938. izlagala u Danskoj, Švedskoj i Norveškoj, a od 1947. i na izložbama Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske. Godine 1932. pod uredništvom i autorstvom Emilija Laszowskog te u suradnji s Vjerom pl. Bojničić-Zamola i istaknutim hrvatskim povjesničarom Rudolfom Horvatom (1873. – 1947.), pripremljen je, a 1933. i objavljen u izdanju poduzeća Kava Hag d. d. Zagreb album-grbovnik Grbovi Jugoslavije. Dragocjeno je to djelo tadašnje kraljevinske jugoslavenske, ali ponajviše hrvatske, municipalne heraldike. U grbovniku je ukupno objavljeno 256 koloriranih državnih, zemaljskih, županijskih, gradskih i općinskih grbova. Upravo zbog toga rada struka je smatra najznačajnijom heraldičkom slikaricom prve polovine 20. stoljeća u Hrvatskoj. Vjera Bojničić-Zamola preminula je u Zagrebu, 13. travnja 1963. godine. Njezine mape bakroreza i drvoreza čuvaju se u Kabinetu grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, a 49 grafika dostupno je u Digitalnoj zbirci Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (http://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=600) i drugdje. Pregled njezinih zagrebačkih izložbi dostupan je u on-line Bibliografiji i građi za umjetnost i srodne struke (Izložbe u Zagrebu 1842. – 1952.) Muzejskog dokumentacijskog centra u Zagrebu. O životu i djelu Vjere Bojničić-Zamola v. Olga Maruševski, ''Bojničić, Vjera (Bojničić-Zamola)'', Hrvatski biografski leksikon II (1989): 100-101 ; Olga Maruševski, ''Bojničić, Vjera'', Hrvatska likovna enciklopedija I/A-B (2005): 104 ; Zlatko Matijević, ''Dr. Ivan Bojničić (1858. – 1925.): u prigodi 150. obljetnice rođenja'', Arhivski vjesnik 51 (2008): 569-584 ; Ralf Hartemink – Željko Heimer, Heraldički albumi tvrtke Kava Hag / Heraldic Albums of the Coffee Hag Company, Grb i zastava – Glasnik Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva II (2008) 4: 4-5 ; Pas u hrvatskoj likovnoj umjetnosti od 19. st. do danas (Galerija Prica, Samobor, 19. 11. - 15. 12. 2013.). Katalog izložbe, ur. Nikolina Mahović, predgovor Snježana Pavičić i Dajana Vlaisavljević, Samobor: PUO Samobor, 2013.

Leksikon hrvatske heraldike – hrvatski heraldičari (6): Vjera Bojničić-Zamola (1883. – 1963.)

nije evidentirano

engleski

Lexicon of Croatian Heraldry – Croatian Heraldists (6): Vjera Bojničić-Zamola (1883–1963)

Hrvatska akademska i heraldička slikarica i grafičarka Vjera Bojničić (Bojničić Kninska, Bojničić-Zamola) rođena je u Zagrebu 27. I. 1883. godine u plemićkoj obitelji Bojničić Kninski, i to kao dijete Franjice (r. pl. Hirling) i Ivana pl. Bojničića Kninskog, uglednog hrvatskog povjesničara, arhivista i heraldičara. Imala je dva brata, Stjepana koji je bio dramski umjetnik, i Ivana, po struci doktora prava. Slikarstvo je studirala od 1902. do 1906. godine na Kunstschule für Frauen u Beču kod Tine Blau i Hansa Tichyja. Akademske godine 1906./1907. započela je i studij Kulture na Mudroslovnom fakultetu Sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu. Grafiku (bakropis i drvorez) polazila je u privatnoj školi Tomislava Krizmana u Zagrebu. Dobrostojeća obitelj omogućila joj je kvalitetnu likovnu naobrazbu i studijska putovanja po Italiji, Njemačkoj i Belgiji te posjet tamošnjim galerijama. Od 1936. do 1943. godine kao knjižničar i voditelj grafičke zbirke radila je u Kraljevskom hrvatsko-dalmatinsko-slavonskom zemaljskom arkivu/Kraljevskom državnom arhivu/Hrvatskom državnom arhivu (danas Hrvatski državni arhiv) u Zagrebu. Prema ocjeni likovnih kritičara afirmaciju je doživjela svojim grafikama, portretima i dekorativnim drvorezima. Također se istaknula u izradi znakova vlasništva na knjizi ex-libris (sadrži ime ili inicijale vlasnika te sliku, ukras ili grb s geslom i sl.) sudjelujući 1929. godine i na međunarodnim izložbama u Zagrebu, Krakovu, Poznanu, Lublinu, Lavovu i Pragu. Slikala je i razglednice s heraldičkim motivima. Prema istraživanju O. Maruševski samostalno je izlagala u Münchenu (1914.) i Zagrebu (1919. i 1922.), a skupno na izložbama Društva umjetnosti (od 1902.), ''Lade'' (Zagreb 1908., Beograd 1912. i 1922.), ''Medulića'' (Zagreb 1910.), te na izložbama umjetničkog obrta škole svoga učitelja T. Krizmana u Zagrebu 1911. i Budimpešti 1912. godine. Sudjelovala je i na međunarodnim grafičkim izložbama u Zagrebu 1914. i Firenci 1927., potom na izložbi hrvatskih umjetnika u Osijeku 1916., na Proljetnom salonu u Zagrebu 1917. i na izložbama Kluba likovnih umjetnica (1928. – 1940.), te na Pola vijeka hrvatske umjetnosti (Zagreb 1938.). U suradnji s jugoslavenskim grafičarima 1938. izlagala u Danskoj, Švedskoj i Norveškoj, a od 1947. i na izložbama Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske. Godine 1932. pod uredništvom i autorstvom Emilija Laszowskog te u suradnji s Vjerom pl. Bojničić-Zamola i istaknutim hrvatskim povjesničarom Rudolfom Horvatom (1873. – 1947.), pripremljen je, a 1933. i objavljen u izdanju poduzeća Kava Hag d. d. Zagreb album-grbovnik Grbovi Jugoslavije. Dragocjeno je to djelo tadašnje kraljevinske jugoslavenske, ali ponajviše hrvatske, municipalne heraldike. U grbovniku je ukupno objavljeno 256 koloriranih državnih, zemaljskih, županijskih, gradskih i općinskih grbova. Upravo zbog toga rada struka je smatra najznačajnijom heraldičkom slikaricom prve polovine 20. stoljeća u Hrvatskoj. Vjera Bojničić-Zamola preminula je u Zagrebu, 13. travnja 1963. godine. Njezine mape bakroreza i drvoreza čuvaju se u Kabinetu grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, a 49 grafika dostupno je u Digitalnoj zbirci Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (http://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=600) i drugdje. Pregled njezinih zagrebačkih izložbi dostupan je u on-line Bibliografiji i građi za umjetnost i srodne struke (Izložbe u Zagrebu 1842. – 1952.) Muzejskog dokumentacijskog centra u Zagrebu. O životu i djelu Vjere Bojničić-Zamola v. Olga Maruševski, ''Bojničić, Vjera (Bojničić-Zamola)'', Hrvatski biografski leksikon II (1989): 100-101 ; Olga Maruševski, ''Bojničić, Vjera'', Hrvatska likovna enciklopedija I/A-B (2005): 104 ; Zlatko Matijević, ''Dr. Ivan Bojničić (1858. – 1925.): u prigodi 150. obljetnice rođenja'', Arhivski vjesnik 51 (2008): 569-584 ; Ralf Hartemink – Željko Heimer, Heraldički albumi tvrtke Kava Hag / Heraldic Albums of the Coffee Hag Company, Grb i zastava – Glasnik Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva II (2008) 4: 4-5 ; Pas u hrvatskoj likovnoj umjetnosti od 19. st. do danas (Galerija Prica, Samobor, 19. 11. - 15. 12. 2013.). Katalog izložbe, ur. Nikolina Mahović, predgovor Snježana Pavičić i Dajana Vlaisavljević, Samobor: PUO Samobor, 2013.

Lexicon of Croatian Heraldry – Croatian Heraldists (6): Vjera Bojničić-Zamola (1883–1963)

nije evidentirano

nije evidentirano

nije evidentirano

nije evidentirano

nije evidentirano

nije evidentirano

Podaci o izdanju

VIII (16)

2014.

3-4

objavljeno

1846-3827

Povezanost rada

Povijest