hrvatski

Provjera efekta upute na vrijeme latencije pri potaknutom lažiranju na hrvatskim markerima ličnosti

Cilj ovog istraživanja bio je provjera efekta tri vrste upute, potaknutog općeg uljepšavanja, potaknutog specifičnog iskrivljavanja i iskrenog odgovaranja, na vrijeme latencije na hrvatskim markerima pet-faktorskog modela ličnosti. Glavna hipoteza, sukladno modelu sheme o sebi (McDaniel i Timm, 1990) te modelu semantičkog uvježbavanja, bila je da će vrijeme latencije u situaciji specifičnog iskrivljavanja biti duže, a u situaciji općeg uljepšavanja kraće, nego u iskrenoj situaciji. Markeri ličnosti korišteni su umjesto klasičnog upitnika jer se njihovom upotrebom postiže kontrola karakteristika čestica i sudionika te naknadne mjere kontrole nisu potrebne. U istraživanju je sudjelovalo 50 studenata psihologije koji su ispunjavali elektroničku formu hrvatskih markera pet- faktorskog modela ličnosti u tri situacije. Svakom je sudioniku pri odgovoru na svaku česticu računalno mjereno vrijeme latencije. Rezultati provedenih analiza nisu potvrdili postavljenu hipotezu. Iako su obje upute o iskrivljavanju dovele do promjene rezultata, smjer razlike među ukupnim vremenima latencije, kao i kod dvije pojedine dimenzije (savjesnost i ekstraverzija) bio je suprotan hipotezi – vrijeme iskrenog odgovaranja bilo je duže od vremena specifičnog iskrivljavanja. Mogući razlozi takvih neočekivanih nalaza uključuju uzorak studenata psihologije te samu formulaciju uputa. Naše smjernice za buduće istraživače uključuju fokusiranje na rješavanje ograničenja ovog istraživanja te daljnje provjere korištenja markera ličnosti umjesto klasičnih testova u istraživanjima vremena latencije odgovora.

lažiranje na upitnicima ličnosti; vrijeme latencije; model sheme o sebi; model semantičkog uvježbavanja

nije evidentirano