hrvatski

Uloga ciljnih orijentacija u procesu samoregulacije učenja

Jedna od ključnih odlika samoreguliranog učenja je učenikova sposobnost odabira primjerenih ciljeva kao objekata njegovih nastojanja, stoga su ciljevi i ciljne orijentacije integralni dio većine modela samoregulacije učenja. Međutim, Murphy i Alexander (2000) ističu kako najveća proliferacija kategorija i supkategorija postoji upravo u području istraživanja ciljeva i ciljnih orijentacija. Pintrich (2000) razloge ove zbrke nalazi u postojanju tri različita generalna gledišta koja konstrukt cilja zahvaćaju na različitim razinama analize. Prvo je najspecifičnije poimanje cilja kao povezanog s točno određenim zadatkom ili problemom, dok se druga razina analize odnosi na puno općenitije ciljeve. Na trećoj razini su ciljevi postignuća (engl. achievement goals), koji su negdje u sredini između prethodne dvije razine, a koji odražavaju svrhu zbog kojih pojedinac pokušava ostvariti određeno postignuće na nekom zadatku, jednako kao i standarde prema kojima procjenjuje svoj uspjeh na tom zadatku. Kako predstavljaju sustav, teoriju ili shemu pristupanja i angažiranja u zadatku i evaluacije učinka na tom zadatku, ciljevi postignuća često se nazivaju ciljnim orijentacijama (Pintrich, 2003). Brojna su istraživanja ciljnih orijentacija u proteklih tridesetak godina, no čini se da se mogu uočiti barem tri bitne promjene u njihovoj teoretskoj (i istraživačkoj) konceptualizaciji. U početku su istraživanja bila usmjerena na dvije temeljne ciljne orijentacije: orijentaciju na učenje (znanje, ovladavanje) i orijentaciju na izvedbu (učinak, ego). Međutim, uslijed nekonzistentnih nalaza o odnosima tih orijentacija s različitim ishodima učenja, počelo ih se razlikovati i s obzirom na dimenziju valencije (promoviranje pozitivnih ili poželjnih ishoda (pristupanje uspjehu) vs. prevencija negativnih ili neželjenih ishoda (izbjegavanje neuspjeha)). Na ova način razlikuju se: pristupajuća i izbjegavajuća ciljna orijentacija na učenje, te pristupajuća i izbjegavajuća ciljna orijentacija na učinak. Slijedeća bitna promjena uslijedila je kad su istraživanja pokazala mogućnost postojanja multiplih ciljnih orijentacija, odnosno mogućnosti da na učeničku motivaciju istovremeno djeluju različite razine različitih ciljnih orijentacija. K tome, uz istraživanje različitih ciljnih orijentacija važnim se pokazalo istražiti i kontekstualne utjecaje na njihov razvoj i odnose, pa se sve više istraživanja usmjerava i na kontekstualne (roditeljske, nastavničke, razredne) ciljne orijentacije. Kako su i osobne i kontekstualne ciljne orijentacije uključene u sve faze procesa samoregulacije učenja, to one mogu biti istraživane kao antecedente, ishodi ili posljedice drugih konstrukta uključenih u ovaj kompleksan i dinamičan proces. Izlaganja uključena u ovaj simpozij zorno pokazuju ovu mogućnost različite pozicioniranosti konstrukta ciljnih orijentacija u istraživanjima samoregulacije učenja, te na taj način doprinose ne samo njegovom boljem razumijevanju, nego indiciraju i načine kako se nalazi istraživanja ciljnih orijentacija u učenju mogu praktično iskoristiti za poboljšanje cjelokupnog procesa učenja i poučavanja.

samoregulacija učenja; osobne ciljne orijentacije; kontekstualne ciljne orijentacije

Rad predstavlja uvodno predavanje u simpozij "Uloga ciljnih orijentacija u procesu samoregulacije učenja"