hrvatski

Tendencije u razvoju menadžmenta 21. stoljeća

Klasična paradigma menadžment formulirana prije nešto više od sto godina počela je već u drugoj polovini 20. stoljeća doživljavati udare. Prvi udar na tu paradigmu nastupio je krajem 60-ih kada se okolina konačno počela tretirati važnim elementom menadžmenta. Drugi značajniji udar na tu paradigmu nastupio je 1978. kada je Tom Peters (1978) razvio koncept osam načela izvrsnosti koja su u potpunoj opreci s načelima klasične paradigme menadžmenta. Peter Senge je 1990. načinio daljnji otklon od te paradigme konceptom učeće organizacije, a iste godine Michael Hammer i James Champy utemeljuju postavku o organizaciji rada oko procesa a ne oko zadataka. Početkom 21. stoljeća značajan atak na radicionalnu paradigmu menadžmenta izvršio je Peter Drucker koji ukazuje na promjene koje će nastati i njihove implikacije na poduzeće, njegovu organizaciju i menadžment. Najveći udar na klasičnu paradigmu menadžmenta izveo je Gary Hamel (2007) tvrdeći daje većina menadžerskih principa i sustava utemeljeno na potpuno nepotrebnoj menadžerskoj paradigmi, pa stoga menadžerske inovacije predstavljaju ultimativni izvor konkurentskih prednosti. Sve je ovo navelo neke autore da si postave pitanje: Je li došao kraj menadžmenta? Tražeći odgovor na to pitanje u ovom se radu ukazuje na to da nije došao kraj menadžmenta već da njegovu budućnost tek treba osmisliti.

nova paradigma menadžmenta; nova ekonomija; novo poduzeće; novi zaposlenik; novi poslovni modeli; nove vrijednosti

nije evidentirano