hrvatski

Ruždjak i tekst. Višejezičnost "Trois chansons de geste" ("Chanson rouge", "Chanson blanche", "Chanson bleu") za baritona, orkestar i vrpcu (1971)

Riječ je o slabo poznatoj Ruždjakovoj skladbi, koja već kod mladog dvadesetpetgodišnjeg skladatelja otkriva svu kompleksnost odnosa između glazbe i tekstovnog predloška. A ta će se kao svojevrsna konstanta provlačiti kroz cijeli njegov opus. Unatoč naslovu, a i činjenici da nije sačuvana nijedna melodija chanson de geste, specifične srednjovjekovne ponajprije francuske književne vrste epske pjesme, Ruždjak odabire predloške koji ni na koji način ne mogu odgovarati chanson de geste: engleski tekst nepoznatoga autora u 1. pjesmi, 1. strofu njemačke pjesme "Wach auf, mein hort" Oswalda von Wolkensteina (1376 ili 1377-1445) i "Ave Maria" Philippea de Rémia, sirea de Beaumanoira (1210?-1265?). I bez obzira na jezik, koji bi u čistoj chanson de geste bio očito "strano" tijelo, ni sadržaji pjesama ne mogu ispuniti onu svoju funkciju koju bismo mogli zamisliti u čistoj chanson de geste. A zanimljiva je uloga orkestra u skladbi koja se oslanja na ovako odabrane pjesničke predloške, jer ona utječe na artikulaciju cjeline. U prvoj pjesmi simetrične forme, s glasom u sredini, orkestar "oplahuje" glas, u drugoj ga pjesmi nema jer Ruždjak glas prati s različito širokim pojasevima bijeloga šuma, a u trećoj pjesmi cijeli orkestar punim gudačkim zvukom uvodi u baritonov solo, koji zaključuje skladbu na riječi "Amen" koja simbolički opravdava i status molitve "Zdravo Marija" u inače njoj posve neprimjerenom kontekstu chanson de geste.

Marko Ruždjak; Vladimir Ruždjak; Chanson de geste; Oswald von Wolkenstein; Philippe de Rémi; sire de Beaumanoir; glazba i tekst; bijeli šum

* Ova je rasprava prošireno usmeno izlaganje koje je održano na međunarodnom simpoziju posveÊeno Marku Ruždjaku (1946-2012) u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 25. i 26. listopada 2013. godine. (N. G.)