hrvatski

Polimorfizam i selekcija gena skupine II glavnog sustava tkivne podudarnosti u populaciji dobroga dupina (Tursiops truncatus) iz Jadranskoga mora)

Dobri dupin (Tursiops truncatus) jedini je morski sisavac koja stalno nastanjuje Jadransko more, a zbog malog broja životinja u populaciji i jakog antropogenog utjecaja u njegovom staništu proglašen je zaštićenom vrstom. Važan čimbenik za prilagodbu i dugoročno preživljavanje ovakvih ugroženih i izoliranih populacija je genetička raznolikost. Smatra se da stupanj raznolikosti gena glavnog sustava tkivne podudarnosti (MHC gena) odražava sposobnost populacije da se odupre određenom broju patogena. Naime, MHC geni uključeni su u prepoznavanje patogena i pokretanje imunosnog odgovora, jer kodiraju membranske glikoproteinske receptore čija je uloga prikazivanje antigena T-limfocitima. U 50 dobra dupina iz Jadranskoga mora i 12 dobra dupina iz drugih područja Sredozemnoga mora istražen je egzon 2 DRA, DQA i DQB lokusa MHC gena skupine II primjenom molekularnih metoda (izolacija DNA, PCR, kloniranje, sekvenciranje) i računalnih programa. Identificirani su aleli za navedene lokuse i tro-lokusni haplotipovi, određena je njihova učestalost, analizirano je djelovanje selekcije i izrađena je filogenetska analiza. Najmanje je polimorfan DRA lokus (3 alela), znatno veći polimorfizam pokazuje DQA lokus (10 alela), a najpolimorfniji je DQB lokus (12 alela). Od ukupnog broja utvrđenih alela, 13 su novoutvrđenih aleli. U populaciji dobroga dupina iz Jadranskoga mora utvrđeno je 12 DRA/DQA/DQB haplotipova, a u dobrih dupina iz ostalih područja Sredozemnog mora 11. Pet DRA/DQA/DQB haplotipova dolazi samo u dobrih dupina Jadranskoga mora, jedan haplotip je specifičan za istočni dio Sredozemnog mora, a tri za zapadni dio što ukazuje na moguće strukturiranje populacija unutar Sredozemnoga mora uslijed raznih selekcijskih pritisaka. Značajno veći broj nesinonimnih u odnosu na sinonimne supstitucija unutar DQA i DQB lokusa podupire pretpostavku o djelovanju pozitivne selekcije na navedenim lokusima, koja je viša od one prikazane u prethodnim istraživanjima kitova, te odgovara razini pozitivne selekcije utvrđene u kopnenih sisavaca. Nalaz trans-specijskog polimorfizma na DQA i DQB lokusima upućuje na to da se neki aleli ili alelne linije održavaju tijekom dugog evolucijskog perioda, što je dokaz balansirajuće selekcije.

MHC geni; dobri dupin; Tursiops truncatus; Jadransko more; DRA lokus; DQA lokus; DQB lokus; pozitivna selekcija; polimorfizam

nije evidentirano