hrvatski

Mogućnosti efikasnijeg korištenja genetskog potencijala rasta šarana

Unatoč tome što je genetski potencijal šaranskog mlađa u našim uvjetima malo istraživan on je prema našim iskustvima i mišljenju vrlo visok i predstavlja važnu odrednicu koja bitno utječe na tehnologiju uzgoja i učinkovitost proizvodnje konzumnog šarana. S druge strane genetski potencijal ne predstavlja apsolutno jamstvo da će svi potomci jednako brzo rasti. Visok tempo rasta šaranskog mlađa prvenstveno ovisi o ambijentalnim uvjetima te kvaliteti i izdašnosti žive hrane. Na navedenim načelima se zasniva i provodi komercijalni uzgoj šarana u ribnjacima. Tradicionalna hranidba šarana u ribnjacima se provodi žitaricama kao energetskim izvorom i živom hranom koja predstavlja proteinsku komponentu. U početnoj fazi uzgoja šaranskog mlađa postoji velika biomasa prirodne hrane naspram male biomase nasađenih šaranskih ličinki ili mladunaca što omogućava obilnu hranidbu nasađenih ribica, a istodobno osigurava brzu obnovu prirodne hrane. Porastom ihtiomase proporcionalno se povećava potreba za živom hranom. Kad se dostigne 400 do 500 kg/ha ihtiomase nastaje debalans između hranidbenih potreba i obnavljanja žive hrane. Takav odnos žive hrane i ihtiomase izravno utječe na usporenje tempa rasta, jer se primjenom žitarica ne može bitno utjecati na tempo rasta. Na primjerima iz operativne proizvodnje autori naglašavaju kako šaranski mlađ jedva dostiže normiranu tjelesnu masu 20 do 30 g/kom i ukupni prinos od 500 do 600 kg/ha. Primjenom potpunih krmnih smjesa(PKS) živa hrana iz ribnjaka prestaje biti limitirajući faktor, a proizvodnja i prinosi se mogu podići na 1500 do 2000 kg/ha. Za veće prinose od navedenih potrebna je primjena tehničke aeracije. Ovaj tehnološki manevar je moguć i prihvatljiv samo za provedbu trogodisnjeg proizvodnog ciklusa gdje se ne postavlja pitanje veličine odnosno krupnoće šaranskog mlađa, jer je ključni problem boj proizvedenih jedinki. Istinsko restrukturiranje mora obuhvatiti osim povećanja prinosa i proizvodnju krupnoga jednogodišnjeg mlađa koji bi prema tehnosloškim normativima udovoljavao uzgoju dvogodišnjeg konzumnog šarana. Ovakvi tehnočoški iskoraci već su djelomično ostvareni na nekim ribnjačarstvima, koja su, zbog institucionalnih promjena (gašenje instituta za slatkovodno ribarsto, nestanak ribozajednice, raspad PIK-ova sa intrnim financiranjem proizvodnje) o svom trošku i na svoj rizik ulazila u takve investicije. Tako je svojevremeno započeta izgradnja većeg broja malih ribnjaka za intenzivan uzgoj šaranskog mlađa koji su bili opremljenji tehničkom aeracijom (Garešnica, Poljana), a s ciljem da se uvede primjena PKS (potpune krmne smjese) i podigne proizvodnja. Zbog poslovne tajnosti rezultati uspješnosti takve proizvodnje autorima nisu poznati. Ribnjačarstvo Donji Miholjac opredjeljuje se za investiciju restrukruriranja proizvodnje podizanjem jedinstvenog reprocentra za unjetni mrijest šarana i drugih riba i njihovih mladunaca u natkrivenim (zatvorenim) i potpuno kontroliranim proizvodnim uvjetima s recirkulacijom i kondicioniranjem tehnološke vode do stadija otpornosti. Cilj ovog tehnološkog iskoraka je bio da se izbjegne višekratno umjetno mriješćenje i neizbježan uzgoj šaranskih ličinaka i mladunaca u nezaštićenim ribnjacima. Provedbom nešto ranijeg mrijesta i uzgojem ranih mladunaca omogucava se rani početak uzgoja šaranskog mlađa koji bi mogao uslijediti još prije kraja mjeseca svibnja. U odnosu na sadašne operativno iskustvo navedeni tehnološki pomak omogućio bi produženje uzgojne sezone od dosadasnjih 100 do 120 na 150 do 180 dana. U takvoj uzgojnoj sezoni vise ne bi bilo teško dostići sezonsku hranidbu od 5 t/ha i prosječnu proizvodnju od 2 do 2, 5 t/ha. Na taj način uz reguliranu gustoču nasada nije problem proizvesti jednogodišnji šaranski mlađ od 200 do 300 g/kom kao preduvjet za uzgoj dvogodišnjeg konzumnog šarana individualne mase 1, 5 do 2 kg/kom. Ribnjačarstvo Grudnjak u vlasništvu M- SAN-a također je provodio značajne radove na hidrotehničkom uređenju ribnjaka i obnovi nasipa uz sveukupno tehničko opremanje ribnjaka za provedbu intenzivne hranidbe pomoćiu PKS. Zbog nedostatka pouzdanih porizvidnih podataka autori nisu u prilici dati pravu ocjenu o odabranom putu tehnploškog i proizvodnog restrukturiranja. Na osnovi izloženih primjera restrukturiranja, ali i na osnovi vlastitog višegodišnjeg operativnog iskustava i literaturnih podataka, autori ukazuju da uzgoj krupnog šaranskog mlađa više nije sporan već da je nastupilo vrijeme za temeljito restrukturiranje tradicionalnog trogodišnjeg uzgojnog sustava u dvogodišnji. Ovakvo restrukturiranje ima strateško značenje za opstanak i dalnji razvoj hrvatske slatkovodne akvakulture, kako zbog niza tehnoloških i ekoloških tako i zbog ekonomskih prednosti. Autori su posve sigurni da se nova strategija uzgoja šarana u ribnjacima na intenzivnim načelima može provoditi i u postojećim ribnjacima, sto znači bez investicija za rekonstrukcije ili građenje malih i dubokih ribnjaka. Isto tako, autori su sigurni da se postavljena normativna visina od 2000 kg/ha može osigurati bez ulaganja u tehničku aeraciju ribnjaka, a istodobno se zalažu za ograničenje previsokih prinosa zbog mogućih rizika tijekom zimovanja mlađa i mogućeg dugotrajnijeg ledostaja. Jedan od bitnih preduvjeta za realizaciju nove dvogodišnje strategije uzgoja konzumnog šarana predstavlja osnivanje i opremanje barem jednog hrvatskog selekcijskog reprocentra za licenciranu produkciju čistih linija i opremanje bar jedne tvornice stočne hrane za proizvodnju ekstrudirane riblje hrane. Uz navedene pretpostavke potrebno je educirati osoblje koje bi radilo na takvim poslovima.

šaran ; genetski potencijal ; rast

nije evidentirano