hrvatski

Vještica kao Drugi: folkloristički pristup zapisnicima sa suđenja vješticama u Zagrebu i okolici u 17. i 18. stoljeću

Ovaj uvod u lacanovsku psihoanalitičku interpretaciju zapisnika sa suđenja vješticama u Zagrebu i okolici tijekom masovnih progona nema namjeru ponuditi konačne odgovore na pitanje zašto su upravo žene smatrane opasnim i čudovišnim vješticama u ranom novom vijeku. Njegova je nakana ponuditi ponešto drukčije čitanje fenomena konstruiranja žena kao vještica od onih koje nude historiografija pa donekle i folkloristika, koje naglasak stavljaju na kolektivni subjektivitet a razloge progona pronalaze u utjecajima demonoloških traktata i protureformacije koji mijenjaju ili "kontaminiraju" tradicijska vjerovanja, potom u promjenama zakonodavnoga sustava koji prihvaća teološku definiciju vještičarstva u čijem središtu više nije maleficij nego hereza, apostazija i dijabolizam, a zločine opisane u iskazima pokušavaju objasniti stvarnim, realnim događajima i dr. Premda su procesi poput protureformacije te promjene političkoga i zakonodavnoga sustava posve sigurno potaknuli i niz promjena podjednako kod individualnih subjekata i cijeloga društva, oni ipak dostatno ne pojašnjavaju zašto su uglavnom žene optuživane kao vještice. Stoga se u radu pristupa zapisnicima kao osobnim pripovijestima tužitelja, svjedoka i optuženica, u kojima se zrcale osobni strahovi, tjeskobe i fantazije iskazani demonološkim rječnikom. Analiza je ukazala da pojedini dijelovi vještičjega imaginarija poput infanticida i kanibalizma imaju svoje izvorište u psihičkoj strukturi subjektiviteta, odnosno u određenoj zaglavljenosti subjekata u stadiju zrcala, to jest u imaginarnome dijadnome odnosu s majkom. Iz toga bi slijedilo da su vještice zapravo bile projekcija drugosti, odnosno imaginarna identifikacija u slučaju optuženica. No, vještice su bile i važnim kolektivnim Drugim na koji su bile usmjeravane tjeskobe, frustracije i nasilje cijele zajednice te sredstvo uspostavljanja društvenoga reda i poretka kojim je vlast vješto manipulirala. O tome svjedoči činjenica da u kontinentalnoj Hrvatskoj, točnije u Zagrebu i okolici, progona nikada nije bilo u doba ratova ili političkih kriza.

vještice; Zagreb; Drugi; psihoanaliza; Lacan; folkloristika; historiografija; rani novi vijek

nije evidentirano