hrvatski

Multidisciplinarni pristup tretmanu pretilosti

Cilj tretmana pretilosti, danas, nije više smanjiti težinu do normalnoga raspona ili kako se ranije smatralo, smanjiti je do njezine idealne, već pomoći osobi u smanjenju težine do prihvatljive razine od 10%. Ova je gubitak težine povezan sa značajnim i pozitivnim zdravstvenim ishodima. Radionica Multidisciplinarni pristup tretmanu pretilosti prikazuje specifičan pristup smanjenju tjelesne težine koji uključuje zajednički rad liječnika i psihologa. Pristup nazvan Škola mršavljenja uključuje dva dijela: edukaciju o pravilnoj i uravnoteženoj prehrani, te prevladavanje psiholoških prepreka usvajanju učinkovitih ponašanja u kontroli težine. Radi se o pristupu koji pomaže pacijentu u prihvaćanju i primjerenom vrjednovanju postignutoga gubitka težine, koji potiče pacijenta na prihvaćanje stabilne težine kao terapijskoga cilja, bez isključivog usmjeravanja na gubitak težine, te pomaže u usvajanju primjerenih ponašanja i vjerovanja nužnih za uspješnu kontrolu težine. Nutricionistički se dio odnosi, u prvom redu, na sustavnu edukaciju koja je prilagođena laicima, a s ciljem da se omogući samostalno, utemeljeno i racionalno vođenje vlastite prehrane uz dnevno slaganje jelovnika. Osim općih znanja u prepoznavanju zdravstvenih rizika i potrebe za pravodobnom terapijskom intervencijom, kroz strukturirane se radionice polaznici upoznaju s općim načelima zdrave prehrane, dnevnim tjelesnim potrebama, osnovnim načelima prehrane - pojedinačnim skupinama namirnica i gotovih prehrambenih proizvoda. Posebni se naglasci pritom stavljaju na energetske odrednice prehrambenih tvari, njihova kvalitativna svojstva s dokazanim izravnim i posrednim biološkim utjecajima, te na komparativnu analizu i interaktivne treninge kritičke procjene obroka. Nakon detaljne antropometrijske procjene uhranjenosti, svakom se polazniku formira prijedlog individualne dijetoterapije – preporučuju se energetski rasponi i očekivani učinci mršavljenja unutar kojih, uz savjetovanje, nadzor i praćenje, korisnici samostalno formiraju svoje dnevne jelovnike. Upoznavanje osnova fiziologije gladi i sitosti vodi do radionica koje za temu imaju dodirne točke kliničke prehrane i kognitivno-bihevioralne terapije: razvoj kritičkog odnosa i dostupne samokontrole potrebe za hranom. Psihološki dio rada s pretilim osobama temelji se na kognitivno-bihevioralnom pristupu koji su opisali Cooper i Fairburn 2002. godine. Tretman debljine traje šest tjedana te se mjesec dana po završetku tretmana osobe javljaju na kontrolni susret, a potom se mjesečno javljaju na kontrolne susrete za razdoblje od najmanje dvije godine. Od 2012. godine do danas u ovaj se tretman debljine uključilo 90 pacijenata (71 žena, 19 muškaraca), prosječne dobi 48.14 godina (SD=12.33), te prosječnog indeksa tjelesne mase (ITM) od 39.05 (SD=8.50). 72.2% polaznika je u bračnoj vezi (27.8% samaca ili razvedenih ili udovaca). U uzorku je 44.4% osoba sa srednjim obrazovanjem, 13.3% s višim te 42.3% visoko obrazovanih. Prije ulaska u tretman provjerava se depresivnost i postojanje poremećaja u prejedanju, a nakon tri mjeseca ponovno se ispituje depresivnost te samoefikasnost i nezadovoljstvo tijelom. Polaznici se važu pri svakom susretu te na kontrolnim pregledima. Rezultati dobiveni na ovaj način vrlo su ohrabrujući. Polaznici u razdoblju od tri mjeseca gube prosječno 8.5kg, te je njihova depresivnost u kontrolnom mjerenju statistički značajno manja. Između početnog i kontrolnog mjerenja dolazi do značajne promjene ITM-e. Regresijska analiza pokazuje da samoefikasnost i simptomi prejedanja, povrh spola, značajno predviđaju gubitak težine u kontrolnom pregledu ; više su kilograma izgubili sudionici muškoga spola, više samoefikasnosti te oni koji su izvijestili o simptomima prejedanja u prvom mjerenju. Multidisciplinaran pristup debljini temeljen na principima kognitivno- bihevioralnog tretmana daje dobre rezultate jer polazi od pretpostavke da je kognitivna promjena preduvjet dugoročne promjene ponašanja. Potrebna su daljnja longitudinalna istraživanja kako bi se ovaj pristup pretilosti empirijski provjerio. Literatura: 1. Katz DL. Nutrition in clinical practice. Lippincott W, Philadelphia, 2008. 2. Ružić A, Ružić T. Menadžment pretilosti – primjer suvremenog upravljanja u zdravstvu. U: Balen S, ur. Priručnik Menadžment u zdravstvu. Osijek ; Medicinski fakultet Osijek i Medicinski fakultet Rijeka, 2012 ; 123-33. 3. Pokrajac-Bulian A, Ambrosi-Randić N, Ružić A. Weight loss and maintenance in overweight and obese patients with cardiovascular disease. Psychological Topics. 2010 ; 19: 355-72. 4. Pokrajac-Bulian, A. Psihološki tretmani pretilosti: Učinkovitost i ograničenja. U: A. Pokrajac-Bulian (Ur.), Pretilost spremnost za promjenu načina življenja. 2011 ; 89-101. 5. Cooper, Z. i Fairburn, C.G. Cognitive behaviour therapy for obesity. U: T.A. Wadden i A.J. Stunkard (Ur.), Obesity: theory and therapy. New York: The Guilford Press, 2002.

pretilost ; kognitivno-bihevioralna terapija

Projekt financira Sveučilište u Rijeci - broj projekta 13.04.1.3.07