hrvatski

Mehanizam prejedanja u žena: Samokritičnost, emocionalne kaskade i teorija stečene spremnosti

Prejedanje je jedan od simptoma različitih poremećaja hranjenja, a njegova se funkcija mijenja ovisno o kontekstu, težini i tipu poremećaja. Prema teoriji afektivne regulacije, prejedanje se objašnjava kao reakcija ili obrambeni mehanizam na negativan afekt. Pojam emocionalne kaskade također je značajan unutar ove teorije: ruminacija pojačava negativan afekt do kritične točke kada se osobi javlja impulzivni poriv za prejedanjem. Prejedanje se prema modelu emocionalne kaskade objašnjava kao reakcija na neadekvatne načine suočavanja npr. ruminaciju. Dva su značajna pojma u modelu emocionalne kaskade: samokritičnost koja povećava vulnerabilnost na depresivnost, a drugi je urgentnost koji se odnosi na impulzivnost uslijed negativnog afekta. Cilj je ovog istraživanja provjeriti je li depresivna vulnerabilnost dio mentalnog sklopa osoba koje se prejedaju te jesu li depresivnost i anksioznost povezane s prejedanjem. Pretpostavka je da osobe koriste prejedanje kao način suočavanja kako bi spriječile razvoj depresivnosti ili smanjile negativni afekt. Očekuje se da će od osoba povišene depresivne vulnerabilnosti (visoka samokritičnost i negativan afekt) samo one visoke urgentnosti ulaziti u prejedanje. Prema Teoriji stečene spremnostiočekuje se da će, pri doživljaju negativnoga afekta, uz očekivanje negativnog potkrjepljenja hranom (hrana služi smanjivanju negativnog afekta i s vremenom postaje negativni potkrjepljivač), upravo urgentnost osobu činiti vulnerabilnom za prejedanje. U istraživanju je sudjelovala 701 ispitanica, prosječne dobi 24.74 godine (SD=5.11), iz svih regija Hrvatske, amanjim dijelom iz drugih država. Korištene su mjere samoprocjene u grupnom i internet obliku: Upitnik prejedanja, Upitnik samokritičnosti, Skala anksioznosti i depresivnosti, Skala ruminativnog odgovaranja, Skala impulzivnosti i Skala očekivanja od hrane. Korelacijskim analizama utvrđena je značajna povezanost prejedanja i samokritičnosti, negativnog afekta i ruminacije. No, regresijske analize pokazale su kako negativni afekt i ruminacija, povrh samokritičnosti, nisu značajni prediktori prejedanja. Jako samokritične ispitanice pokazuju veću sklonost ka prejedanju, neovisno o razini negativnoga afekta i sklonosti ruminiranju. Povišena urgentnost i očekivanje negativnog potkrjepljenja od hrane predviđaju pojavu prejedanja kod ispitanica. Istraživanje potvrđuje značaj Teorije stečene spremnosti i samokritičnosti u predviđanju prejedanja. Model emocionalne kaskade, u ovom istraživanju, nema značajan efekt u objašnjenju prejedanja, no nudi niz teorijskih implikacija: samokritičnost djeluje poputemocionalnih kaskada na pojavu prejedanja, odnosno u svojoj dinamici sadrži elemente ruminiranja te elemente negativnog afektiviteta. Moguće je da su prezir prema sebi i gađenje, kao oblici negativnog afekta povezani uz samokritičnost, značajniji za pojavu prejedanja negoli su to depresivnost i anksioznost ispitane u ovom istraživanju.

prejedanje ; samokritičnost ; negativni afekt ; ruminacija ; urgentnost ; negativno potkrjepljenje

Projekt financira Sveučilište u Rijeci (broj projekta: 13.04.1.3.07)