hrvatski

Oblikovanje "svetačkog pejsaža" istočnojadranske obale u stoljećima ranog kršćanstva

Svaka povijesna epoha ostavlja svoj trag u prostoru. Gradnjom objekata prostor se fizički obilježava, ali i simbolično zaposjeda, stvarajući novu vrijednost, novu kulturnu sliku tog istog prostora. Širenje kršćanstva u stoljećima kasne antike preoblikuje istočnojadransku obalu podizanjem guste mreže kultnih objekata izvan zidina antičkih gradova, u ageru i dalje do udaljenih istaknutih točaka krajobraza kako na kopnu tako i na otocima. Osim materijalnih ostataka više ili manje sačuvanih crkava, još uvijek je prepoznatljiv i onaj nematerijalni trag ranokršćanske civilizacije sačuvan u posvetama izvornih, ili kasnije preuređenih crkvi, i velikom broju hagiomorfnih toponima. Taj 'Svetački pejzaž' nastao u kasnoj antici, u prvoj kristijanizaciji ovog prostora, postao je podlogom na kojoj se, unatoč mijenama koje su donijela kasnija stoljeća, kontinuitet kulta iz ranokršćanskog doba prepoznaje i danas. Podrobnijom analizom crkvenih naslovnika moguće je uočiti primjere posebne veze u izboru sveca- naslovnika u odnosu na mjesto gradnje i funkciju sakralne građevine, što doprinosi produbljivanju općih spoznaja o ranokršćanskoj umjetničkoj baštini.

ranokršćanska arhitektura ; kontinuitet kulta ; jadranski plovni putovi ; funkcija sakralnog objekta

nije evidentirano