hrvatski

Istočna Hrvatska – strateški prostor obrane od srbijanske agresije

Postoje prostori u kojima se povijest ponavlja nezavisno od političko-teritorijalnih ustroja, načina i tehnologije ratovanja i osvajanja, načina kontrole, logike i organizacije prostora, njihovih demografskih i prostornih potencijala, tradicije, identiteta itd. itd., ali iz jednostavnog razloga: geografskog položaja prostora iz kojeg onda deriviraju geopolitičko, geostrateško i ino njegovo značenje. Kroz cjelokupnu hrvatsku povijest i njezin civilizacijski razvoj današnji je prostor Hrvatske zapravo u cjelini takav, jer je geografija (ustvari njezin geografski položaj) hrvatska sudbina, vrijednost i nepromjenjiva datost. Kroz povijest su se u tom ponavljanju mijenjala samo značenja i uloge njezinih regija ovisno o smjerovima vojnih i političkih udara na Hrvatsku. Koncepcije, modeli, želje i načini kontroliranja hrvatskoga prostora u osnovi su uvijek ostajali isti. Ulogu strateškog prostora obrane Hrvatske početkom devedesetih, u nizu različitih načina kontrole hrvatskoga prostora u različitim vremenima, preuzela je istočna Hrvatska. Nije to bio njezin izbor, već njezin usud prigranične regije na izuzetno važnom podunavskom koridoru kojeg svaka vojska u pohodu mora kontrolirati kao zakonitost ratovanja i osvajanja. Pri tom je model i način kontrole bio vojno-osvajački bez obzira na žrtve i materijalna razaranja kao dokaz moći i doktrine. Istočna Hrvatska i njezino stanovništvo preko noći je iz mirne i idilične hrvatske ravnice ušlo u povijesno značenje regije sa strateškom ulogom obrane Hrvatske.

strateški prostor; ponavljanje povijesti; doktrina udara; kontrola prostora; istočna Hrvatska

nije evidentirano