hrvatski

Korijeni filozofskog nazivlja hrvatske neoskolastike

Važan doprinos izradi hrvatskog filozofskog nazivlja imaju prijevodi djela kršćanske filozofsko-teološke literature, osobito skolastičke i neoskolastičke, te prijevodi i udžbenici hrvatskih autora za poučavanje filozofskih i teoloških predmeta na hrvatskim filozofsko-teološkim učilištima. Osobito su važni prijevodi djela Tome Akvinskog i udžbenici koje su sastavili Josip Stadler i Antun Bauer, još pije jednog stoljeća, a iza njih i mnogi drugi koji su poučavali filozofske predmete na teološkom fakultetu u Zagrebu, studiju teologije u Sarajevu, Splitu, Rijeci, Đakovu i isusovačkom filozofsko-teološkom studiju. Većina tih udžbenika i djelovanje njihovih autora nije dovoljno istražena i znanstveno vrednovana. U ovom je članku predstavljen i pokušaj prevođenja „Teološke sume“ Tome Akvinskog koji je trebao biti zajednički projekt triju značajnih crkvenih redova (dominikanaca, franjevaca i isusovaca), projekt na žalost nije uspio, „Teološka suma“ ni danas nije prevedena u cijelosti, no od „pokušaja“ ostao je djelomičan prijevod (u rukopisu) i dogovoreni Rječnik pojmova napisan na 36 tipkanih stranica. Rječnik i prijevod u rukopisu zaslužuju do budu cjelovito istraženi i predstavljeni.

filozofsko nazivlje, skolastika, prijevod, udžbenik, rječnik, Toma Akvinski, Antun Bauer, Josip Stadler.

nije evidentirano