hrvatski

Boškovićevo poimanje protežnosti

Neprekinutu protežnost Bošković ne dopušta u tvarima nego samo u gibanju te, u imaginarnom smislu, u prostoru i vremenu. Odbacivanje klasičnog poimanja protežnosti, utemeljenog na iskustvu, Bošković opravdava nepouzdanošću čovjekovih osjetila. U nijekanju neprekinute protežnosti tijela i teoriji neprotežnih točaka kao osnovne strukture tvari Bošković želi biti prirodoslovac – fizičar, a ne metafizičar, no ipak on svoju teoriju nije mogao utemeljiti na iskustvu (na eksperimentu) niti eksperimentalno dokazati. U području fizike on ne polazi od iskustva, nego se koristi metafizikom – „pravilnim umovanjem“. Klasično poimanje neprekinute protežnosti jest metafizika, koja do svojih zaključaka polazi od iskustva (fizike). Boškovićeva teorija nijekanja neprekinute protežnosti ustvari je umovanje (metafizika) koja bi željela imati očitost iskustva (fizike) ; željela bi biti prirodoslovna znanost.

Bošković, protežnost, kvantiteta, neprekinutost, djeljivost, iskustvo, prostor, vrijeme

Rad je prošireno predavanje održano na znanstvenom skupu.