hrvatski

Scenaristička dramaturgija Ive Štivičića ili od Vražjeg otoka do Kremlja

U članku ću interpretirati dramatizacije Krležinih djela koje je oblikovao dramski pisac, dramaturg i scenarist Ivo Štivičić, njegovu scenarističku dramaturgiju, kao što ću se zadržati i na njegovoj najnovijoj drami Shakespeare u Kremlju u kojoj se bavi pitanjem vlasti i recepturom hegemonijskoga održavanja. Naime, poznato je da je Ivo Štivičić autor prve ekranizacije nekog Krležina djela. Riječ je o Vražjem otoku (1960, režija Ivan Hetrich), što je ujedno prva televizijska produkcija nekog Krležina djela, tako da je spomenuti dramaturg Krležu "doveo" na televiziju. Uslijedio je Vučjak (1962, režija Ivan Hetrich) u kojemu je npr. Ivo Štivičić kao dramaturg odustao od scene intermezzo furioso. U okviru navedenoga zadržat ćemo se i na filmu Kandidat smrti (1963, režija Mario Fanelli), nastalome prema motivima novele Smrt Tome Bakrana, kao i na ponovnoj ekranizaciji navedene novele (Smrt Tome Bakrana, 1978, režija Eduard Galić). I kao posljednja Štivičićeva ekranizacija nekog Krležina djela naravno tu je nezaobilazno Putovanje u Vučjak (1985, režija Eduard Galić), dramska serija koja je obilježila osamdesete (usp. Krležijana 2, 1999, str. 426). Sve navedeno promotrit ćemo kroz Krležinu bilješku, objavljenu na kraju drame, filmskog scenarija Put u raj (Forum, 1-2, 1970) gdje je "mnogobrojnim dramatizatorima svojih tekstova" Krleža pokazao "kako bi, po njegovu subjektivnom mišljenju, trebalo da se rade te stvari".

Ivo Štivičić, Miroslav Krleža

nije evidentirano